Traversa

Posted by lino on svibanj 12, 2013
Promišljanja, Treking

Obrušila se kiša večeras na noćni mir i dok bezbroj neumornih kapi svira svoju koračnicu duž gradskih ulica, napokon uspijevam srediti svoje razasute dojmove ovogodišnje Traverse. Čini mi se, svakim danom sve više, da je ponekad ono što je skriveno i naslućeno najljepši dekor određenim trenucima naših života, a vidjeti ono bitno zapravo daleko više no vidjeti sve. Traversa je, u toj neobičnoj misli, prošla bez nekog posebnog traga u meni. Bezbroj slika koje sam već imao, iz brojnih susreta i rastanaka, u subotu se tek spojilo u jednu dugu nit i ništa više. Pomalo nezainteresirano, kao da krate vrijeme do tko zna čega, moji su koraci prošli kroz ta 47 kilometra i ostali prazni. Osim početka, na kome sam odsutno odslušao uobičajene pritužbe na formu, i par kratkih trenutaka do odvojka za Lipu, trčao sam sam, većinu vremena razmišljajući o tom dijeliću koji nedostaje. Možda zbog toga što sam prvo tri puta prošao Blatersu, za mene je Traversa ponavljanje ponavljanja, iako ni malo ne sumnjam kako će već sljedeća Blatersa donijeti neke sasvim nove uspomene i izazove. Vračajući se na početnu misao, ako sam već u tim hladnim noćima vidio sve bitno na toj stazi, što bi dan, uostalom, i mogao novo donijeti? Sada mi je to sasvim jasno, no ljudsko je nadanje često iracionalna pojava u svijetu, pa sam tako i ja morao pokušati. S druge strane, nije sve posebno niti tu da ostavi traga na nama, znam. I ova kiša večeras, ma koliko zavodljiva i osvježavajuća bila, sutra će već ustuknuti pred sunčevim zrakama. No, kad bi u tu kišu stavili dodir ili poljubac pred dugi rastanak na nekom zlosutno praznom kolodvoru na kraju svijeta to bi već bila sasvim drugačija priča, zar ne? Te bi kapi dugo ostale sačuvane, netaknute…

2 Comments to Traversa

  • OK, ali rutina može (i neki put mora) biti poželjna. Ne može sve stalno biti u pretumbavanju.
    Smirenost i prihvaćanje onoga što nam je izvan domašaja olakšava život.
    Većina življenja ionako je repeticija. Zato i svaku devijaciju od toga i doživljavamo…. hm… intenzivnije? I to je OK.

    Mislim, ovo mi je 11. put da sam na stazi, pa se tako tješim.

  • Zalutao si u dan, noćna ptico, to je sve.
    Tamo gdje je tebi bilo dosadno, ja sam bila u svom elementu, vidjela bogatu ljepotu šume i uživala u stazi. A dok sam ja na Blatersi bila izbezumljena, ti si bio u elementu. U mraku.

Komentiraj

E-mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *