… 1. kolo Treking lige “Joška Božića” 2011.


Zagorje Trekk 2011 - Na startu

Povijest mojih Ultri
Počnimo s jednom zanimljivom temom, a to je povijest mojih Ultri. Srećom, povijest je kratka. Prvu Ultru sam odlučio otrčati još 29.11.2008. na Rabu. To je moja prva trekerska godina i četvrta utrka ukupno, nakon Risnjaka, Velebita i Urban Challengea. Nisam imao pojma koliko sam neiskusan. Jedno vrijeme sam trčao s Nadom B., a nakon što se ona odvojila na planinarsku, ja sam nastavio sam. Na početku utrke je Šimun rekao da ne smijemo preskakati suhozidove, što sam ja generalizirao na sve ograde, pa sam izgubio puno vremena tražeći prolaz kroz jednu dugačku ogradu. Kasnije sam nazvao Šimuna i prebacio se na planinarsku, no potrošio sam toliko vremena da sam počeo sustizati žene koje su s fotićem u ruci obilazile stazu. Kad je pao mrak, nisam mogao pronaći jednu kontrolu, pa sam odustao i od planinarske.
Druga Ultra je bila 07.03.2009., dakle, prva prilika da osvijetlam obraz. To je bio Škraping na otoku Ugljanu. Trčao sam skoro 10 sati i bio mrtav umoran i proživio svašta, ali na žalost ta se Ultra bodovala kao planinarska, pa tako ima neku manju važnost. Nekako je bodovno nedorečena.
Nakon toga sam se suzdržavao od Ultri, sve do ove godine, kada sam osjetio da sam fizički spreman, dovoljno pametan, a karta dovoljno točna.

Dolazak
Krapinske Toplice nisu daleko od Zagreba, tako da smo krenuli u 7 sati, da bi na vrijeme stigli i izbjegli eventualnu gužvu na prijavama. Parking je bio blizu i dovoljno je velik.

Prijave i doručak
Na prijavama nisam uopće čekao. Došao sam odmah na red, a na planinarskoj se kratko čekalo. Organizacija na nivou. Ipak dolazi rekordan broj ljudi, po prvi puta preko 500 ljudi na trekingu. Organizator je organizirao i fini doručak, od čega su me se najviše dojmile kiflice. Čaja je brzo nestalo, ali je bilo kuhanog vina.

Start
Prije starta sam razgovarao s drugim trekerima. Standardno druženje, no tražio sam i partnere za utrku. U utrci ja to doživljavam kao labilna partnerstva. Zajedno smo dok se možemo pratiti, dok nam se mišljenja značajno ne razlikuju i dok ne usporavamo svog partnera. Okvirni dogovor sam napravio s Paulom i Golecom, ali i sa Senkom sam razgovarao, iako mi je ona prebrza. Startali smo masovno ispred hotela, ali ispred ulaza u hotal, što me je malo iznenadilo.

KT1 Lovački dom
Nakon vrlo kratkog trčanja po ulici A. Mihanovića, skrećemo lijevo prema groblju, gdje na strmoj uzbrdici hodamo. Vrlo brzo (9 minuta) dolazimo do KT1.

KT2 Škrnjik
Još jedna brza kontrola do koje stižem za 7 minuta. Sjećam se da smo prolazili kroz neku šikaru i po nekoj uzbrdici.

KT3 Dvorac Plahutar
Na putu do dvorca u nekom trenutku dolazimo do križanja, gdje dio ljudi ispred mene odlazi desno, a ja po karti mislim da je bolje lijevo. Krivo sam procijenio udaljenost, pa sam skrenuo na lijevo stotinjak metara prije križanja na kojem sam mislio da se nalazim (vidi sliku ispod; Paulin trag je plavi, a moj crveni). U tom traženju vlastitog puta me podržavaju Verb i Klitcha Kowalski, te naivna skupina koja je mislila da znamo što radimo. Na tom dijelu mi bježe Paula i Golec. Moglo je to i drugačije, ali mi je poslušnost u zadnje vrijeme slabija strana. Paulu i Goleca srećem prije dvorca, kad su se vraćali.


Zagorje Trekk 2011 - KT3

KT4 Kapelica Sv. Antuna
Na povratku s dvorca (KT3) susrećem Senku i njeno društvo, no vraćam se po putu kojim sam došao i dok sam došao do ceste, primjećujem grupu skoro kilometar ispred sebe, u kojoj je Senka, ali i Paula i Golec. Našli su bolju varijantu (vidi sliku iznad). Susrećemo mnogo natjecatelja iz planinarske kategorije, reći ću planinara, jer su bili debelo odjeveni, s velikim ruksacima, štapovima i umirali su na blagim usponima. 🙂 Sada imam pravo na Ultrašku bahatost. 😀

KT5 Vuglec Breg
Brzo došao po širokoj cesti punoj planinara, još brže otišao, približio se Pauli i pratio ju s distance.

KT6 Kurija Trnovec
Sreo Andreu, Jasminku i Maju, te ih pozdravio u prolazu. Trčao sam po blatu, polju, sjekao stazu.

KT7 Kapelica Sv. (J)ana
Na putu do kapelice uhvatio Paulu i Goleca, a dostigao i Senku. Napravio gužvu na kontroli i pobjegao. Ponovo hvatao Paulu. Pišem ovako telegrafski, jer se sve brzo odvijalo. 🙂

KT8 Jedna lijepa zagorska klijet
Put kroz šumu i jarak su bili malo čudni, ali nas je u raspravi prekinuo lokalni natjecatelj i dao nam smjernice.
Tu smo prestigli Kapovića i Adrijanu.

KT9 Kapelica Majke Božje – Klupci
Osim puno cestovnog trčanja, nema puno dogodovština. Prestižemo planinare koji pitaju za KT11.

KT10 Bašićeva klijet
Na KT9 smo dostigli Veroniku i njezino društvo (ako me sjećanje ne vara). I nakon manje od kilometra zajedničkog trčanja, oni idu desno, a Paula i ja biramo lijevi put, koji ide više preko grebena. Vidimo ih s visine. Sretni smo, jer znamo da imamo dobru poziciju u utrci.
Na samoj KT10 dostižemo Gorana P. i njegovo društvo, ali se i brzo razdvajamo.

KT10a Kapelica Sv. Antuna
Perić i društvo idu lijevo i nizbrdo, a Paula i ja desno i uzbrdo. U nekom trenutku odlučujemo kratiti preko livada. Lokalni radnici nas upućuju da prođemo kroz dvorište, što i nije ugodno, može biti ljuti gazda ili još gore pas koji čuva svoj teren. Prilikom prelaska ceste i pruge primjećujemo da smo ih prestigli. Ne moram reći da nas je to radovalo, jer sada znamo da imamo dobru poziciju u utrci. Koliko brojim, iza nas je od ranije Senka, pa Verica, što Paulu, teoretski, stavlja na prvo mjesto. No, do kraja je još pola utrke, a trekerski život je nepredvidljiv. Promašeno križanje može odnjeti više minuta, nego što može donijeti dobro trčanje po cesti.


Zagorje Trekk 2011 - KT3

KT11 Pl. dom Picelj
Na putu prema domu smo izabrali jedno krivo skretanje, varijanta koja ide sa sjeverne strane, te smo bili na krivom mjestu i onda smo odlučili sjeći preko polja i vinograda (vidi sliku). Klizali smo po strmom blatnom vinogradu, ja sam se dva puta “rasipao”, pitali smo neke žene za put, te ih iznenadili kad smo “udarili” direktno preko brda. Ovo je prava avantura kroz polja i livade, duboko blato na vrhu brega, strme i kliske vinograde, kao u Garmisch-Partenkirchenu. Nakon što sam ostao bez daha, izbijamo na vrh grebena gdje je Planinarski dom, a tamo velika gužva. Opet smo sreli puno planinara. Sada to možda zvuči, kao da se žalim, ali mi je zapravo drago da ima ljudi i da su aktivni. Obzirom da sam prilično umoran, upućujem Paulu da nastavi bez mene, da ju ne zadržavam. Ja uzimam pojačanu okrijepu, gemišt od kuhanog vina i toplog čaja. Umjerenost mi nije vrlina, tako da mi je bilo teško trčati nakon toga.

KT12 Dvorac Đalski
Tko ne čita upute, tu se mogao zeznuti. Naime, KT nije dvorac, nego objekt s rezervoarom. Do tog mjesta sam trčao u društvu Senke S. i Marka H., a povremeno je tu bila i Jelena B. zvana Zagorka. Zagorka je malo bila s nama, pa je malo nestala, pa se opet pojavila kad smo mislili da se izgubila. Možda je imala dodatne kontrole u podrumima. 🙂 Nakon prvog dijela gdje smo sjekli po žitkom blatu, značajan dio puta je bio po cesti i nije bilo orijentacijski zahtjevno. Na kraju puta dolazi blatnjav put s puuunoooo blata, kojeg odmah nominiram za dionicu Blaterse. (Jeste li znali da je Batica osmislio ime Blatersa?) 🙂 Na ovom dijelu nam se priključuje i Goran Č.

KT13 Klijet-restoran Zlatna Lisica
Nakon prolaska preko livada do ceste, imali smo lijepo cestovno trčanje uz malo urbane orijentacije. Na KT ugodni i dragi domaćini, te sada meni vrlo omiljena okrijepa od kuhanog vina i toplog čaja. Tu uzimam i pola Coca-cole, koju dijelim s Paulom, koja me je ovdje dostigla, iako sam ju pustio jer je brža. S njom je došao i Golec. Čudni su putovi Gospodnji! Kako nas samo rastavlja i spaja? Tu saznajem da smo plasirani oko 20. mjesta i to me raduje.

KT14 Hajdinove zrne
Svi zajedno nastavljamo dalje, prema KT14. Putem prestižemo (OPET!) Gorana P. i njegove drugare. Već sam navikao na čuda i prostor-vrijeme crvotočine. Zagorje ih je očito puno. Lutanje između KT10a i KT11 nas (Paulu i mene) je očito koštalo dosta minuta.

KT15 Dvorac Habulinec
… plijeni pažnju iz daleka, ali iz bliza mi baš i nije oduševljavajući. Tu se ponovo susrećemo s planinarima. Na ovoj KT su bile dvije prazne boce vode, pa smo stoga požurili dalje. Ljubazni domaćin nam je pokazao prečicu kroz šumu. Cijeli ovaj put trčimo u većoj grupi Ultraša. Bilo nas je sedam, ako dobro brojim i ako me sjećanje dobro služi (Senka, Paula, Zagorka, Marko, Goran, Golec i ja).

KT16 Kapelica (grobnica) Sv. Nikola
Nakon prolaska kroz šumu, slijedi dio po asfaltnoj cesti, no sada sam prilično iscrpljen, a javlja se i mjehur sa svojim potrebama. Tu zaostajem za ostatkom grupe, te ih pratim iz daljine. Slijedi strmi uspon do Kapelice.


Zagorje Trekk 2011 - KT3

KT17 Križanje puteva
U grupi se razvilo pravo rivalstvo između ženskih članova. Računamo da je Veronika prva, no u grupi su još tri žene, a samo dva postolja/medalje. Tko će otići kući kratkih rukava? – pitala bi Danijela T. da je kojim slučajem prisutna. Senka je očekivano jaka, brza i izdržljiva. Prati Marka i Gorana, koji znaju svoj posao. Jelena Zagorka malo zaostaje za njima, ali za mene je pravo otkriće, obzirom da ju nisam prije vidio na dijelu, osim na 7. kolu Mrak kombinacije. Zagorka se bori, ipak joj je ovo domaći teren. Paula je igračica za koju znam da može i da zna. Pratio sam ju jednim dijelom na 7. kolu MK4. Obzirom da mi je na ovoj utrci bila dobra partnerica, želim joj plasman u prve tri. Naime, sve cure su mi OK i bilo bi lijepo da postoje četiri medalje.
Obzirom da su me cure “potrošile”, zaostajem i kompletnu grupu gubim iz vida. Sve češće hodam i jedino prestižem iznemogle planinare. U jednom trenutku se dešava da je jedini preostali planinar ispred mene stao i pitao: “A gdje sad?” Pitanje me iznenadilo. Pitam ga jel vidio gdje su otišli Ultraši? Kaže da nije vidio. Shvaćam da moram odrediti smjer kretanja među nekim vinogradima i križanju šumskih puteva. Vjerojatnost da je to točno ucrtano nije velika. Srećom, cijelo vrijeme sam pratio na karti gdje se nalazim. Bilo je tek nekoliko situacija da nisam bio siguran i da sam morao usporediti svoje mišljenje sa svojim tadašnjim pratiocima. Dok određujem smjer, dolaze i drugi planinari i svi čekaju odluku “velikog Ultraša”. Koji pritisak, koja čast! 🙂 Određujem smjer i krećem prvi. Uskoro dolazim na križanje puteva. Sretan.

KT18 Kapelica Sv. Magdalena
Prilično potrošen, ovaj dio uglavnom hodam, uz tek povremeno trčanje, pogotovo nizbrdo. Tu mi se priključuje D. Lacko, za kojeg sam mislio da je planinarska kategorija, zbog lakoće kojom se kretao. Iluzija je razbijana za stolom u ciljnoj ravnini. Uglavnom, zajedno smo išli prema kapelici. Kod kapelice sam sreo Mrakonju, kao i obično, u mladom ženskom društvu.

Cilj
Nakon kapelice pratim Lacka na vijugavom putu prema Krapinskim Toplicama. Na karti taj dio nije vidljiv. Prsti bole, ali kraj je blizu i nema puno šteđenja. Do kraja! Nakon vijuganja po zemljanoj stazici, dolazimo na asfaltni put. Karta opet nije dovoljno jasna, no biramo put na lijevo. Trčimo do cilja kao pravi Ultraši. Dolazimo do hotela i pogledom tražimo ciljnu ravninu odnosno stol sa zapisničarima. Nalazimo ga u dvorani.
Tek nakon dužeg odmora i kad sam se okrijepio grahom s puno kobasica sam shvatio da su moji drugari iz Ultraškog čopora došli nakon mene. Imali su orijentacijsku grešku između KT16 i KT 17 te su po mojoj procjeni tamo izgubili 15-ak minuta (vidi sliku gore). Na kraju uzbudljive utrke u ženskoj konkurenciji, koju sam imao čast promatrati iz velike blizine, Jelena je završila na 2. mjestu, Paula na 3., a Senka na 4. mjestu.
Ja sam stigao “odličan” 13. u muškoj konkurenciji, a 14. ukupno (Verica je došla prije mene).

Ostale napomene
Odabir obuće za treking nije lak. Treba biti kompaktnija nego za cestovno trčanje, čvršćih potplata, a opet ne preteška. I dok je za cestovno trčanje preporuka da se uzme za broj ili čak i veća tenisica, to ovdje može biti problem. S druge strane, ako ima puno nizbrdica, nabiju se prsti. Danas sam već nakon manje od 10 km osjetio da sam dobio žulj na unutarnjem dijelu stopala. Nastavio sam utrku, ne obazirući se na to, ali nije bilo ugodno. Bol u prstima je više smetala.
Odjeća je drugi faktor. Ovaj puta sam se dobro odjenuo, niti previše, niti premalo. Tijekom utrke sam skinuo dodatne rukave (biciklističke). Gamaše su dobro došle, da mi grančice, kamenčići i blato ne ulaze u tenisice.
Ponio sam previše hrane. Osim što sam ponio müsli barove, ponio sam i dva sandwicha, na koje nisam ni pomislio do cilja. Naravno da je i to dodatni teret koji sam nosio 44 km i koji mi je skakutao po ramenima, a ramena kasnije bole. 🙂

Organizacija
Organizatore treba pohvaliti. Napravili su odličan posao, što će svakako doprinjeti zadovoljstvu svih natjecatelja, što će ih privući i na slijedeće treking utrke. Istaknuo bih organizaciju parkinga, doručka, prijavi bez gužvi ili barem većih gužvi, majice, posebno okrijepe i ljubaznost domaćina i mještana, odličan grah s dosta kobasica, završno okupljanje u zatvorenom da nije hladno, dobru zabavu i objavu (neslužbenih) rezultata prije kraja.
Prostora za poboljšanje ima u jednom elementu, a to je veličina karte. Ova karta je dobra dok sjedim doma za stolom, ali dok trčim, bilo bi bolje da je karta bila u pravoj veličini. Marko je imao veću kartu i bilo mu je lakše pratiti stazu. Također bi i reklame trebale biti na marginama, a ne da prolaze preko kontrolnih točaka puteva te sa natpisi ne smetaju na drugim bitnim dijelovima.

Distance: 43.750 m
Time: 6:09:30
Avg pace: 08:27
Avg HR: 147
Max HR: 162

Rezultati:
Rezultati

Google Earth:
Zagorje_Trekk.kmz (zahvaljujem Vukodlaku na izradi filea)

Galerije:
Službena galerija
Vodja
Mrakonja
teja

Blogovi:
Lino

Movie:
Z1 – Zagorje trekk 2011