JGL 5 – 12. kolo

Putovanje u Lisabon je bilo organizirano tako da smo išli polovicom jednog tjedna i vraćali se u drugom tjednu, pa sam uzeo godišnji oba tjedna i na taj način napravio priliku da dođem na zadnja dva kola ovogodišnje jutarnje Gelender lige. Nakon dugo vremena, opet dva dolaska u nizu. U siječnju neću moći doći, ali probat ću složiti kombinaciju za veljaču. Koju kombinaciju? Mračnu kombinaciju. Jedini način da skupim nekakve bodove i da pokušam opstati u sada već prestižnoj drugoj ligi je doći srijedom na dva kola i pokupiti bodove kao da sam bio na tri kola. No, ostavimo se sada Mračnih kalkulacija.

Glede utrke, mogu samo reći da je definitivno postala mainstream i ono što je još bitnije, sve se lakše nosim s tom spoznajom. U cijelo priči me malo, ali stvarno malo smeta to što prođe i preko 20 sekundi prije nego počnem “peglati” stazu. Gledao sam na štopericu i ovaj puta i prošlo je 25 sekundi prije nego sam počeo smisleno kretanje. U tih 25 sekundi sam prešao možda tri metra staze. No, dosta jadikovki.

Utrka je jednostavno predivna. Koliko god mi je teško ustati ujutro i koliko god je neodoljiv zov topline kreveta, znam da me čeka predivno rađanje dana, predivna ispunjenost tijekom dana i tek sjetni umor u popodnevnim satima.

Ovo mi je bio i jubilarni 25. dolazak, što je zapazio i naš preuzoriti statističar batica. U tih 25 dolazaka i pisanja postova sam napisao puno toga o doživljajima, uzbuđenju, emocijama, impresijama, … U ovom trenutku sam nekako prazan. Možda zato jer pišem s većim vremenskim odmakom, možda zato jer mi se neke asocijacije ponavljaju. Nekakvo dokumentarno pisanje, tko me je prestigao i kada i koga sam ja prestigao i kada, mi trenutno nije bitno i uopće me ne “pali”.

Želio bih vam prenjeti osjećaj ushićenja kada dotaknete Gelender. Želio bih vam opisati osjećaj sreće i ispunjenosti kada se vraćate nakon utrke. Želio bih vam opisati uzvišeni i božanski osjećaj dok gledate rađanje dana, izlazak sunca iznad oblaka, pogled na plavo nebo. Želio bih vam opisati osjećaj superiornosti kada uranjate u sivilo grada, a u vama još uvijek živo sjaji slika sunčanog i plavog neba iznad grada. Unatoč sivilu u koji se vraćate, još dugo u vama živi mir koji ste udahnuli na nebu. Visoko iznad stvarnosti!
Želio bih vam opisati, ali ne nalazim riječi kojima to izraziti, a da nešto ne ostane nedorečeno, zaboravljeno, da riječi ne umanje bilo koji od tih osjećaja. Riječi, jednostavno, nisu dovoljne.

USUDI SE!

Čak i ako gledaš korijen riječi i vidiš da je tu riječ “sud”, OSUDI SE na ovo božansko ludilo. Kao što je rekao moj prijatelj Nietzsche: “Bog je mrtav,…”, vrijeme je da postanemo Bogovi, a to je najlakše svake prve srijede u mjesecu, na putu za Gelender. Pokloni se Gelenderu i uđi u carstvo nebesko!

Dragi čitaoče, ako misliš da sam “pukao”, da lupetam u grozničnom bunilu, svejedno prihvati moj izazov. Čak i ako misliš da je sve jeftina marketinška “fora”, ja ti ponavljam, USUDI SE!

Distance: 4.530 m
Time: 0:52:00
Avg pace: 11:30
Avg HR: x
Max HR: x

Rezultati:
JGL 5 GOTOVA – NIKICA JE CAR