Blatersu 2010 sam propustio. Ne sjećam se više točnog razloga, no vjerojatno nisam mogao doći u Zagreb. Još od tada se nadam ovogodišnjoj (2011) Blatersi. Na Blatersi 2009 sam se u nekom trenutku ozlijedio (odnosno bolili su me zglobovi) i išao sam prilično sporo. Naravno da sam ove godine želio popraviti prolazno vrijeme.
Napravio sam spisak stvari koje mi trebaju, pratio sam vremensku prognozu i znao sam da će biti pogoršanje vremena. U četvrtak sam odradio biciklistički trening, a u petak sam se probudio s bolovima u desnom gležnju. Pretpostavio sam da će to brzo proći. Tijekom dana bol nije jenjavala. Uspijevam ranije otići s posla. Tijekom skoro 4 sata puta iz Beča razmišljam i donosim konačnu odluku da ni ove godine neću ići na Blatersu. Blatersa izvlači na površinu svaku slabost, pa i za one za koje još ne znate da ih imate, a ići s već ozljeđenom nogom je, ne hazarderstvo, nego kretenizam. Hm, prije nisam koristio ovako grube riječi, no, mislim da nisam pretjerao.
U Beču je padala kiša i zahladilo je. Na putu je bila temperatura ispod 4°C, a kad sam došao u Zagreb, bilo je 12°C i jak jugozapadni vjetar. Nekako sam mislio da neće biti pravih izazova na ovoj Blatersi. Potpuno nesvjestan koliko sam u krivu.
Možda se netko pita zašto pišem o utrci na kojoj nisam sudjelovao, pa čak ni bio volonter ili došao na start.
Moje poštovanje (respekt) prema sudionicima je veliko. Kada sam nakon utrke čuo kakvi su uvjeti bili, čestitam svim sudionicima, a posebno onima koji su završili utrku.
Kad već spominjem volontiranje, razmišljao sam da dođem u “prihvatni centar” u Zelini ili da odem sa Zakonitom na Laz i da budemo okrijepa s toplim čajem, ali savladao me umor. Prije odlaska na spavanje u mislima su mi bili Blatersijaneri, tijekom buđenja po noći, pogled na sat i kalkulacija gdje su Blatersijaneri. Ujutro s buđenjem, pitanje koliko ih je stiglo, a koliko je još na putu.
I dok pričam nadahnjujuće priče o jutarnjoj Gelender ligi ili spominjem romantiku s Mrak kombinacije, na Blatersu gledam kao na utrku koja nudi krv, znoj i suze, … no, dobro, pretjerao sam …, koja nudi hladnoću, kišu, snijeg, blato, maglu, noć, a uzima sve, svaki atom snage.
Ne vjerujete mi? Pitajte ovogodišnje Blatersijanere. Neka vam svjedoče promrzli, ljubičastih usana, smrznutih prstiju.
Blatersa je postala masovna, ali Blatersa se ne daje svima. Do njenog kraja stižu najspremniji i najodlučniji.
Ja se nadam i radujem dolasku na Blatersu 2012, pa makar to bila zadnja utrka prije kraja Mayanskog kalendara. 🙂
Slava Blatersijanerima!
“Do njenog kraja stižu najspremniji i najodlučniji.” Hehe, ovome bi se mogao nadodati još koji pridjev…
Mislim da je Slavko Legenda s autom stigao na Laz prije ralice… bio je odlučan kao i finisheri.
Terz, ljudi s Blaterse su normalna skupina uglađenih građana.
@Terz: meni je jaci ovaj dio: “Blatersa se ne daje svima“. 🙂
@Mukki: Mrakonji treba dati medalju za posebne zasluge. Mozda bi vrhovnistvo UPRI Gelendera moglo razmotriti tu ideju. 🙂
@svi —> za mrakonju medalja u staklenoj formi 😉
Stumsi, slažem se.
Jura, napravi mu neki deep mix da može sljedeće godine slušat doka nas čeka na Lazu!
Hej, nadam sa da ovo s kretenizmom nije išlo mene.. ja sam računala na to da ništa od naganjanja nakon izvrtanja u srijedu,al je “must be there” bilo jače od svega pa i pod cijenu silaska na vrhu ako ne bude imalo smisla ići dalje, a tempom kojim sam išla uistinu nije imalo. Nodrago mi jeda sam barem djelomice osjetila to što je ekipa prolazila cijelu noć i isfurala do kraja.. bio je to jedan horror! sve scene brutales u jednom, pod nebeskim reflektorima. Rispekt svima! 😉
@Paula: ne, nisam mislio na tebe 🙂 mislio sam opcenito da je los izbor ici na ovako dugu utrku ozlijedjen i “produbiti” ozljedu. Da sam se pojavio, znam da bi mi bilo jako tesko odustati. Ne volim DNF! Pripadam u skupinu fanatika “Dead before DNF”. 🙂 I mene je “svrbilo” “must be there”, ali uspio sam to prevladati. Pametno je sto si skratila.
Izgleda da bi trebala postojati “light” Blatersa – do Gelendera. 🙂
ondak ok! a za lajtušu,neki su si ionako tako i zaciljali,pa mislim da neorganizirano ona tu i postoji,poslije ionako nemaš di odustat,iliti se bar ne preporuča.. slijedeće godine bez jebe do kraja! 😉
samo jedna riječ…divljenje…