Žoharov blog – reloaded

Prijavu za utrku sam napravio u petak nakon posla, u prostorijama organizatora LCC. Jednostavno sam zaboravio na taj detalj. Dobra strana tog postupka je da sam odmah dobio i natjecateljski broj, pa nisam morao dolaziti ranije na prijave.

Jutro prije utrke me uhvatilo neko čudno uzbuđenje. Česti posjeti WC-u i priprema tijela za predstojeće napore. Bijah zbunjen tim uzbuđenjem, jer sam ovaj polumaraton zapravo doživljavao kao dugački trening. Cilj mi je bilo završiti ga između 1:50 i 1:55, odnosno da ga otrčim u tzv. 3. zoni (139-147 otkucaja u minuti).

Na startu se okupilo mnogo natjecatelja. Organizator kaže da se okupilo oko 700 natjecatelja. Dio njih je trčalo 7km utrku. Atmosfera prije starta je bila zanimljiva. Puštali su glazbu, koja me podsjeća na skijališta. Austrijski apres ski. Najavljivač je na mikrofonu nešto pričao, a ekipa je skakala u ritmu glazbe, kao masaji ili klokani, ovisno o asocijacijama. 🙂 Bilo je zabavno.

Utrka je krenula. Bio sam discipliniran. Znam da mi treba dugih laganih treninga. Uz to, vecer ranije sam ponovo listao knjigu “Triatlon (Od supersprinta do Ironmana)“, pa sam izračunao da mi je tzv 3. zona (otkucaja srca) u rasponu od 139 do 147 otkucaja. Također piše da je to tempo utrka za triatlonce na Ironman distanci, a ja sam ove godine Ironman wannabe. 🙂 Čak sam razmišljao da nakon utrke odradim još 4 km, pa da dan zaokružim s 25 km.
Bio sam discipliniran do polovice trećeg kruga. Trče se krugovi od 7 km, s tim da je zadnji produžen da bi se dobilo “onih” 97 metara.
Što je narušilo disciplinu?
Dok sam ja tako disciplinirano držao tempo i osjećao se sasvim ugodno, dotrčao je neki tip i prestigao me. Teško mi je shvatiti što se događalo između mojih ušiju, zašto sam promjenio strategiju, jel to bilo od dosade ili nešto drugo, no odlučio sam ga pratiti. Lik je bio dosta krupniji od mene. Viši i širi. Kako smo u tom trenutku trčali uz vjetar, stao sam u zavjetrinu. Korak, dva iza njega. Držao je tempo oko 4:30 min/km. Nakon nešto malo više od kilometra smo promjenili smjer i krenuli niz vjetar. Još uvijek sam bio u zavjetrini. Dva kilometra prije kraja izlazim iz zavjetrine i trčim pored njega. On mi nešto govori, ali ga ništa ne razumijem. Povremeno mu kažem par kratkih rečenica. Ohrabrujem ga. Teško diše i teško drži tempo. Zadnjih 100-tinjak metara ubrzavam i prestižem ga. Nije me mogao pratiti. Kasnije si čestitamo. Bio je lijep i poticajan “fight”.

Dan je bio lijep, sunčano vani i unutra. 🙂
Prošle godine sam bio brži.
Nakon utrke su mi noge bile teške. Osjetio sam zatezanje u mišićima. Zadnja dva kilometra mi je puls bio preko 164 otkucaja, a od kada smo ubrzali (od 17. km) je bio iznad 153 otkucaja. Starom terminologijom bi se reklo da sam se “zakiselio”. 🙂

Distance: 21.097 m
Time: 1:49:02
Avg pace: 05:10
Avg HR: 146
Max HR: 176

Rezultati:
Rezultati

Raspis:
Raspis