Žoharov blog – reloaded

Na maraton sam se prijavio još u studenom prošle godine. Da, prijavio sam se na maraton, a ne na polumaraton i hvala firmi koja je to platila. Hvala A1TA!
Tada sam se nadao da ću izaći iz velike, duboke i mračne motivacijske krize koja je počela nakon što sam uspješno završio MoraviaMan, triatlon tzv. IronMan distance, no ostavimo ovu temu za kasnije.
Tada sam se još nadao da ću nastaviti tradiciju i da će mi ovo biti 5. uzastopni maraton u Beču. Prošle godine sam ovdje popravio svoj osobni rekord, a ove godine sam procjenio da bi maraton mogao biti preopasan za mene. U pripremnom, zimskom razdoblju sam imao mogućnost otrčati 7 polumaratona u Beču, no ja sam otrčao tek jedan u Zagrebu (Savski). Mogao bih se još dugo ovako žaliti, potkrijepiti to brojkama, smiješno malom kilometražom u zadnjih šest, pa čak i devet mjeseci, no, rijetki su koje bi to zanimalo, pa preskočimo taj dio. Zadržat ću bolne brojke za sebe.

U utrku sam krenuo s Berom C., mojim kolegom iz hrvatske podružnice. On je hrabro odlučio trčati cijeli maraton, a kako sam ja bez definiranog cilja, krenuo sam s njim, pravio mu društvo i pomagao u održavanju tempa od 5:40 min/km. Tako smo se družili do 15. km, kada sam ga ipak odlučio napustiti i vidjeti što još mogu napraviti u ovoj utrci. Nakon 15. km sam podignuo tempo. Napravio sam još jedan negative split. Od 15. do 20. km prosjek mi je bio oko 5:05 min/km, uz svo guranje mase posrnulih trkača. Zadnji kilometar i sto metara sam otrčao za 04:38. Rekao bih da sam se podcijenio, no, kao da mi nije bitno. Borbeni duh me je napustio. Tu se ponovo vraćam na problem s motivacijom. Ništa da me nadahne, da potpiri žar, da ga raspiri u vatru koja bi me nosila. 🙁
Mislim da bih mogao jednom napisati post o motivaciji. 🙂 Ali, opet, nedostaje mi motivacija da to napravim. 🙁

Ne mogu reći da sam nezadovoljan rezultatom, jer nisam trenirao, ali ovo je ispod mojih standarda i očekivanja, odnosno na samom rubu. Obzirom da ove godine, barem do ljeta nemam u planu maraton, mogao bih poraditi na brzini.

Tijekom dana, temperatura se popela do 18 stupnjeva C, bio je to najtopliji dan ove godine, do ovoga tjedna su temperature bile 5 stupnjeva, te rijetko koji dan nešto više.

Zrnca za razgovor uz kavu: pišu bečke novine da je na ovogodišnjem maratonu napravljen novi rekord po broju učesnika, pa tako piše da je nastupilo 41.326 trkača, 120 nacija. Kažu čak 5.169 natjecatelja više nego u prošloj godini, koja je do sada držala rekord.
Što se tiće hrvatskih trkača, kojih je vrlo vjerojatno došlo također u rekordnom broju, ukupno 328 njih, na listi nacija zauzimamo tek 11. mjesto. Ispred nas su Slovenci s 352 trkača, iako su kao nacija duplo manji, a iza nas su trkači iz SAD, kojih je došlo 326, dakle samo 2 manje nego Hrvata. Iza SAD-a je Nizozemska s 317 trkača. Jel potrebno spomenuti koliko su te dvije zemlje dalje od Beča u odnosu na Hrvatsku?
Iako je ovo bio jubilarni maraton, bilo je relativno malo tekstova i reportaža, na žalost, novine su pisale o tragičnom događaju u Bostonu. Kao trkač, ali i kao čovjek koji cijeni život, žalim zbog tog napada.

Vidimo se dogodine, nadam se na maratonu. 🙂

Distance: 21.097 m
Time: 1:55:11
Avg pace: 05:28
Avg HR: 145
Max HR: 180

Rezultati:
Rezultati

Blogs/web:
To je pravi bečki valcer by Anamarija Marović
Bečki valcer i istarski tartufi
maraton br 1 emocije iz beca by iva

Video:
BRT by SPTV