Jutro na jezeru

Zagrebački i hrvatski sportski krugovi u kojima se krećem uglavnom znaju da sam povremen natjecatelj na raznim ligama i natjecanjima zbog toga što sam prije par godina otišao raditi u inozemstvo. Hrvatska tvrtka, koja je podružnica velike međunarodne kompanije mi je omogućila poslovni razvoj u sjedištu grupacije, koje se nalazi u Austriji, u Beču. To vjerojatno znate, ako ne drugačije, a onda po mojim izvještajima s bečkih i austrijskih utrka.
Početkom ove godine, zbog organizacijskih promjena, sam premješten u austrijsku podružnicu (prije sam radio u sjedištu grupe). Austrijska podružnica A1 Telekom Austria je organizirala i ove godine timsko druženje, a ovaj puta sam i ja sudjelovao. Osim trčanja, u Austriji je jako popularan i triatlon. Svatko tko se pokušao prijaviti na neku utrku, zna da to mora napraviti mjesecima ranije.

Prije pocetka plivanja

Da bi to bilo pravo timsko druženje, preduvjet je da postoje timovi, pa je ovaj triatlon bio štafetni triatlon. Jedan član tima pliva 200 metara, drugi vozi bicikl 22km (moj Garmin kaže 23km), a zadnji član tima trči 6km (kasnije su izmjerili da se radi o 5,6km).
Utrku je završilo 324 tima. Prijava je bilo i više, ali kako to obično biva, neki su bili spriječeni u zadnji trenutak (ili malo ranije). 🙂 Lako je izračunati koliko je ljudi došlo na natjecanje. Meni je žalosno da cijela Hrvatska ne moze skupiti toliko natjecatelja, koliko ih ima u mojoj kompaniji.
Plivači su krenuli u četiri skupine. Svaka skupina je krenula s vremenskim odmakom od 2 minute.

Zohar na biciklu

Nakon što je moja šefica (Romana) završila svoju plivačku dionicu, ja sam krenuo na MTB na biciklističku dionicu. Pravilo kaže da se mora voziti MTB, a i definiran je tip gume. Slick je zabranjen. Nakon 2 km vožnje, došli smo do opake uzbrdice, na kojoj je 98% natjecatelja guralo bicikl. Ja sam vozio do polovice brda, pa sam sišao. Tko zna što me još čeka, pa da se ne preforsiram na početku. Što se tiće staze, uglavnom je bio asfalt. Osim vrlo jake uzbrdice, bila je i opasna nizbrdica. Meni je zadnji kotač “plesao” i nije mi bilo ugodno. Bilo je nekoliko padova, a jedan kolega je završio u bolnici (navodno bez većih posljedica). Bilo je prolaza kroz male tunele, vožnja po makadamu, uz potok na uskoj stazi (tu mi je smetao jedan natjecatelj, a nije bilo mjesta za pretjecanje). Na gornjoj slici vidite kako pretječem jednog trkača, blizu cilja. Njegov tim je vjerojatno bio u prvom “valu” plivača, dok je moja šefica bila u četvrtom. Dionicu sam završio za 0:59:39, a kažu moji kolege da sam dobar. Ono što je meni bilo dobro je da me ovaj puta nisu svi prestizali (uglavnom sam ja njih “derao”). Već sam vam se žalio koliko sam loš na biciklu kad se uspoređujem s Austrijancima. Imam 69. mjesto od 324 biciklista.
Kolegica Sabrina je trčala i bila je 4. ženska natjecateljica.

Zahvala sponzoru A1TA

Zahvaljujem sponzoru ovog eventa, firmi A1 Telekom Austria na izuzetno lijepom događaju. Osim super organizirane utrke, a vjerujte mi, bila je zbilja na nivou, bilo je i puno zabave, besplatne cuge i hrane, predivno vrijeme, kupanje u jezeru, druženje.
Na podjeli su kolege glasno pozdravili odluku Uprave da se vidimo i slijedeće godine. Natjecanje se održalo na Wolfgangsee (jezero Wolfgang), a po meni, jedini problem je bio da sam putovao četiri sata do tamo i isto toliko nazad (organiziranim autobusom). Neki kolege su prenoćili tamo.

Finisher medalja

Lijepa finisher medalja će me podsjećati na ovaj divan dan.
Na nižem linku možete vidjeti dio atmosfere.

A1 Team Triathlon 2013