… se može usporediti s Utrkom 4 Zagrebačka trga. Ako po ničem drugome, a onda po konceptu da se trči u strogom gradskom centru. Ova se utrka trči po takozvanom Ringu odnosno po ulici koja okružuje najužu gradsku jezgru, tj. prvi okrug (Bezirk).
Utrka ima dobrotvorni karakter. Dio prihoda se donira za liječenje katarakta (cataract surgeries).
Broj natjecatelja je rekordan ove godine, čak 19.000 prijavljenih. Prošle godine je bilo 16.000 prijavljenih. Značajan rast trkača, baš kao i u Zagrebu. 🙂 Osim trkača, bilo je i natjecanje nordic walkera, a u mojoj grupi sam vidio i dva natjecatelja s vodićem za slijepe/slabovidne osobe.
Organizacija
… je ove godine imala propust(e). Utrka je bila u utorak navecer, a podjelu brojeva i goody bagova su poceli u ponedjeljak i trebali su zavrsiti u utorak do 13 sati. Podjela brojeva je bila u predivnom prostoru Gradske uprave, kod Rathausa (Gradske vijećnice). Kad sam došao ispred zgrade, bio je dugačak red. Iskreno sam se iznenadio, jer u Beču su rijetko redovi gdje čekaš duže od 10 do 15 minuta, pri tome mislim na Bečki maraton, kao najveću sportsku manifestaciju. Stao sam u red i nadao se da će to biti riješeno unutar 20-ak minuta. Kako je red polako išao, pred menom su se otvarale nove prostorije, nova dvorišta, pa je red počeo vijugati, pa se na kraju rascjepao prema startnim brojevima. Nakon što sam dobio startni broj, morao sam stati u novi red, u red za goodie bag. To je opet trajalo. U redu su ljudi povremeno komentirali organizaciju, ali nisam čuo posebno ljute komentare, nije bilo preguravanja, osim par izuzetaka. Unatoč velikoj gužvi, volonteri su ostali nasmijani i ljubazni. Ljudi se nisu na njima iskaljivali. Nakon skoro dva sata čekanja, dobio sam goodie bag i majicu (o njoj kasnije). Majica je inicijalno bila dijeljena na drugom mjestu, ali su očito optimizirali proces. Kasnije sam primjetio obavijesti organizatora preko Facebooka, da je velika guzva, organizator se ispričao i na FB i na portalu, a o problemu se pisalo i u novinama. Na jednom web portalu je neki nastrani novinar (isti pacijent kao ja) išao analizirati brojke, pa je izračunao kakvu izvedbu bi trebali imati volonteri da ne bude gužve. Podijelio je broj natjecatelja na broj volontera i na broj sati kad su se brojevi dijelili, te postavio pitanje ima li organizarot kalkulator ili bi im to trebalo donirati. Meni je uopće zanimljivo koliko su se mediji o tome raspisali. U rodnom Zagrebu i maraton prođe prilično slabo popraćen u medijima.
Goodie bag je po mom mišljenju dobar, posebno ako znamo da se radi o dobrotvornoj utrci. Startnina je bila 25 EUR, što i nije toliko puno, ako uzmemo u obzir da je teško naći utrku koja košta ispod 18 EUR. U goodie bagu je bilo puno letaka s popustima, uz to je bio jedan izotonični napitak od pola litre, jedan red bull tip napitka, kapi za oči (!), dvije vrečice za ostavljanje stvari (na garderobi) te još neke sitnice. U doba kad sve utrke nude sve manje u goodie bagu, ovo mi se čini sasvim solidno. U goodie bagu je bila i majica, koja je prijašnjih godina bila jako lijepa, a i kvalitetna. Majica je i dalje kvalitetna, no imam zamjerku na boju. Prijašnjih godina su bile crna, plava, crvena, kričavo zelena i u svim kombinacijama su izgledale super i baš sam htio jednu takvu. Kvaliteta je kao one s Ljubljanskog maratona, dakle fini, nježni materijal. Ove godine imam zamjerku na boju. Ove godine je u tirkiznoj boji, ako se to može nazvati bojom. Meni je to ni plava, ni zelena, dakle dvostruka pogreška. 🙁 Unatoč mom razočaranju, činjenica je da ne izgleda tako loše u mraku, pa sam otišao u njoj na utrku, što je isto učinilo i 90% ostalih sudionika ovog događaja. Naravno da mi je bilo fora vidjeti toliko sudionika u istoj majici i biti dio tog velikog stada. 🙂
Utrka
Bilo bi fer napisati i par riječi o trkačkom dijelu. 🙂 Ovo je utrka koju sam želio otrčati već par godina, ali je uvijek bila u koliziji sa Zagrebačkim maratonom. Rodoljubni osjećaji me još uvijek zovu da se pojavim na Zagrebačkom maratonu, pa je ova utrka bila zapostavljena. Utrka je startana u više blokova. Između starta dva bloka, bilo je između 10 i 15 minuta vremena. Ja sam bio u drugom bloku, a stjecajem povoljnih okolnosti sam uspio doći prilično na početak bloka, tek 5 metara od startne linije. U svakom bloku je bilo oko 3.000 sudionika.
Gužva na startu me je kočila recimo 100 metara, a onda sam mogao razviti svoju željenu brzinu. Iz nekog nejasnog razloga sam mislio da mogu trčati u tempu 4:00 min/km. Kažem “nejasnog razloga”, jer već dugo nisam trčao u tom tempu, sigurno nekoliko godina, tako da ne znam od kud mi ta ideja. U drugoj polovici utrke mi je tempo, naravno, počeo padati i to me vratilo u realnost. Koliko god da su mi noge snažne, ne mogu nositi onu debelu trbušinu u tom tempu svih 5 kilometara. 🙁 Oznake kilometara su bile loše postavljene, pa sam se orijentirao prema Garminu i kada sam stigao do 4. kilometra, natjerao sam se da opet ubrzam i probam “spasiti” vrijeme.
Na kraju mi je tempo bio 4:19 min/km čime sam bio nezadovoljan, no, danas sam zadovoljan, jer je to vrijeme koje sam znao postići i prije par godina.
Sram me je (bilo), ali ima li razloga? Ne, ipak sam zadovoljan, no bilo bi mi draže da mogu brže.
Time: 0:21:35
Zauzeo sam 982. mjesto od približno 19.000 natjecatelja, od toga 830. od muških natjecatelja, što bi reklo da sam prilično dobar, ako uzmem u obzir da sam inače oko polovice ili iza polovice na drugim natjecanjima, ako ne i na kraju istih. 🙂
Od natjecatelja koji su prijavljeni s hrvatskom nacionalnošću, ja sam bio 2. od 19 natjecatelja/ica. Zanimljivo je da u Beču trči više žena nego muškaraca (o tome sam već pisao), pa čak i među hrvatskim natjecateljima, tako da je od 19 natjecatelja bilo 5 muškaraca i 14 žena. Ja ne poznam nikoga. 🙁
Rezultati:
Rezultati
Raspis:
Vienna Night Run
Web:
Vienna Night Run: Peinliche Organisation schon vor dem Start
A sada o još jednoj temi. Naišao sam na jedan zanimljiv blog: Triatlonac amater
Moram reći da me njegovi tekstovi podsjećaju na moje prve triatlonske tekstove. Bitna razlika je da mu je stil profinjeniji. Ipak je on novinar. Bacite pogled i podržite ga. 🙂
Danas je dosao mail s isprikom zbog dugog cekanja i daju popust od 5 EUR na startninu za slijedecu godinu. Eto, to je profesionalnost. 🙂
Cekanje…
normalno da su svi bili dobre volje kad im je to jedno od rijetkih cekanja u godini.
Mi stalno cekamo gdje god odemo pa su zivci malo tanki.
Evo u zadnjih 2 mjeseca sam cekao najmanje 10x.
Bio sam u Heinzelovoj registirati auto…tamo i na informacijama cekas oko 10 min a da ne velim kad udjes u onaj glavni red.
Cekao sam i u Petrinjskoj…osobna…sad su svi poludili da moraju imati EU osobnu. Red je od petrinjske do zelenog vala. Nemres vjerovati.
Ajde dobro, birkoracija…ali cekao sam i na Manu Chao…napravili su 4 sanaka za 5 tisuca ljudi i jos su drkali sa onim novim linicevim racunima a signala nema jer svi telefoniraju a pos uredjaji se nemreju nikak spojiti na nekog operatra…cekas pivo 15 min i onda ti jos veli da nema vise jer da su ima bacve prazne pa ako hocu mozda vino ili konjak.
Cekam u jebenoj Bili svaki put 5 min jer imaju premalo radnica.
Cekam kod doktora bez obzira kaj nema guzve i kaj sam narucen prek centrale 6 mjeseci unaprijed jer se vise nemre narucivati dirket kod same doktorice. Cekam najmanje 20 min.
Kak ne bi bio nervozan! 🙂 Mislim nisam vise nerovozan jer sam vec oguglao pa jer znam da cu cekati.
Tak da se nemoj tu preseravati sa nekim finim Beckim skolama i pristojnosti i razumjevanju. 😀
Fino ti dofuraj jednog prosjecnog Becana ovdje na jedno godinu dana pa da vidis kak bu mu se rukice pocele znojiti kad pomisli da mora recimo ici registirati svoj auto koji je doveo iz austije. Odmah bi bio markantniji sa sjedim dlacicam na glavi. 🙂
Uzivaj u Becu i budi dalje nostalgican kaj nemres dolaziti na JGL! 🙂
🙂 Hvala na zabavnom komentaru. 🙂
Što se tiće Bille i sličnih dućana, na živce mi ide to da ne postoji prostor iza blagajne gdje bi mi biće na blagajni stavilo stvari, pa da u miru posložim u vrečicu, nego je sve na vrlo malom prostoru i stalno sam pod stresom. Nakon što sve prođe blagajnu, ja slažem stvari, a on/ona čeka da platim i svi ostali čekaju. Ti dizajneri trgovačkih prostora su vjerojatno najlošiji studenti. 🙂
Da, znas da mi je to isto odmah palo na pamet kad sam pisao o redu u Billi. Taj njihov “sankic” iza kase…kom to sluzi?
Mislim jasno mi je da oni ocekuju da se roba ne stavlja u vrecice nakon kupovine vec da ide dirket u kolica jer bi tako bilo zbilja brze. Ali ti onda posle trebas jos jednom sve pretumbati i staviti u vrecice. I onda recimo, nedostaje ti jedna vrecica, pa onda moras ici opet u red da ti prodaju jos jednu. Pa di to napraviti kad imas puna kolica..itd. Svaki put detaljno razrazdjujem zato je to rijesenje lose.
Trebala bi biti uputstva “Kako postupati na blagajni”. 🙂
Uglavnom, fino nas je nategnuo taj koji je dizajnirao te blagajne. 🙂
Problem je i kada nemas kolica, nego kosaricu. Slazem se i s tvojom primjedbom glede vrecica.
Nego, jos uvijek se sjecam onih vremena trulog i sada vec propalog socijalizma, kada sam u Nami, Slaviji i kako su se vec zvali ti socijalisticki ducani, kada je svaka blagajna imala dva ili tri pretinca za kupljenu robu, pa si u miru slagao u vrecicu nakon sto si platio, a prodavacica je mogla “obradjivati” slijedeceg kupca. No, da je taj princip valjao, ne bi sada ta tvemena i te trgovacke lance spominjali u perfektu. 🙂
A da se osvrnem i na EU osobnu. Prije dva tjedna sam produzio radnu dozvolu, boravisna mi vise ne treba i za sve to mi je bila dobra i dovoljna stara putovnica i stara osobna. Novi dokumenti ne garantiraju ulazak u EU. Ali ako se gradjani tako bolje osjecaju, … neka, imaju i fizicki dozivljaj da nije lako ni brzo uci u EU, nego da treba cekati u redu. 🙂
Citam na Visticinom FB profilu, kako ga Francuzi jos uvijek pitaju za vizu i salju na ulaz za Non-EU gradjane. 🙁
Izraz “nategnuo” bih koristio, kada bi se radilo o namjeri, ja jos uvijek vjerujem da se radi o losem studentu koji se docepao 5 minuta “slave”.