Punim imenom Trumer triathlon powered by A1. Tvrtka A1, osim što je sponzor, austrijska je podružnica firme u kojoj radim, tako da su me častili sa startninom. :) Dear A1, thanks a lot for entry fee. :) U međuvremenu ću s nestrpljenjem čekati dan kad će moja hrvatska podružnica sponzorirati nekakav trkački, triatlonski ili pustolovni događaj (hrv. event). Isto tako ću s nestrpljenjem čekati dan kad će hrvatske firme plaćati startninu svojim zaposlenicima, a zauzvrat tražiti da zaposlenici nose sponzorirane majice. Opet sam otišao u imaginaciju. :)
Prošla je godina dana kako čekam ovu priliku da “povratim čast” izgubljenu odustajanjem u Saalfeldenu. U međuvremenu sam uložio dosta truda i vremena u treninge plivanja, pokušao imati biciklističke treninge i dobar dio sezone održavao trkačku formu. Bilo je pripremnih triatlona pa čak i dva olimpijska (Vienna City Triathlon i Zagreb Open).
Dan ranije sam s navijačkom skupinom (obitelj Š.) doputovao u Obertrum am See. Razgledali smo mjesto i dio biciklističke staze. Preplašilo me najavljenih 930 metara vertikale. :(

Trumer Triathlon - plivanje

Start
Ustao sam prije 6 sati, iako je start utrke bio u 8:30. Prvo WC, pa doručak, ponovo WC, odjevanje, WC, obuvanje tenisica, skidanje, WC, … to je nekakva rutina, jer uzbuđenje radi svoje. Često to budu lažne uzbune, ali tko to nije prošao, vjerojatno natjecanja ne doživljava ozbiljno. Smještaj je bio relativno blizu zone izmjene. Otišao sam na biciklu. Osjećao sam se super. Dan je bio divan. Slutio sam uspjeh. :) Do 7:30 sam morao ostaviti bicikl i stvari u zoni tranzicije, zatim otići na “photo session” za potrebe sponzora. Kad ovo pišem, osjećam se kao da sam profesionalac. :) A onda je došao manager s novim ugovorom i zamotao čokoladu. :) Nakon toga sam krenuo prema mjestu gdje starta plivanje. Putem sam sreo Nevena V., s kojim sam proveo vrijeme do starta. U priči s njim je vrijeme brže prošlo i bilo je manje nervoze. Odradili smo i plivačko zagrijavanje. I ponovo sam se osjećao super. Sunce je sijalo. Radovao sam se divnom danu i spoznaji da sam spreman. :)

Plivanje
Pliva se jedan krug od 750 metara, slijedi kratak izlazak iz vode i onda krug od 1.150 metara. Startna linija je bila dovoljno široka, uz to su još odijelili start žena i štafeta. Na startu je bila sasvim prihvatljiva gužva i nije bilo puno udaranja. Tako je bar bilo na desnom krilu, gdje smo se smjestili Neven i ja. Prije početka smo sreli Dejana P. i Aleksandra G. Od hrvatskih predstavnika nedostaje još Boris C., kojeg ću sresti na trčanju.
Unatoč zagrijavanju i osjećaju da će sve biti super i uspješno, od početka sam imao problem s pravilnim disanjem i tehnikom. Ponovo uzbuđenost i potreba da dišem na svaki zamah ili u boljem slučaju na istoj strani. Vrlo brzo mi je postalo naporno i teško. Krenule su i negativne misli, od toga da neću uspjeti doći do cilja kad mi je već sada teško, do prisjećanja na Saalfelden i problema koje sam tamo imao, do toga da sam počeo razmišljati kako ovo moram završiti i prekinuti s triatlonima dužim od sprint distance. S tim problemima i razmišljanjima sam ipak došao do prve bove na 350 metara. Tu je bila gužva i kaotično. Onda slijedi 50 metara do druge bove i 350 metara do izlaska iz vode. U tih drugih 350 metara sam uspio prebroditi krizu. Misli su mi prestale ići “na negativu”, počeo sam intenzivnije razmišljati o disanju, o tehnici plivanja i najvažnije o smirenosti. Nedostaje mi smirenost koju imam u bazenu na treninzima. Osjećam uzbuđenost, koja mi “izbija dah” i ne mogu održati ritam disanja, a posljedično mi je i tehnika lošija. Tako to barem ja doživljavam. Možda je istina negdje drugdje, možda se radi o hiperventilaciji, možda o pothlađivanju, iako je jezero bilo 23°C (plivao sam i u hladnijem). Vrtim svoje misli, pogledom pratim plivače pored mene i divno plavo nebo iznad nas.
Uskoro dolazimo do izlaza, gdje nam dvojica volontera pružaju ruke i pomažu u izlasku. Ne razumijem baš zašto na nekim natjecanjima ima izlaska iz vode, a na nekima nema, te zašto postoje ovi koji pomažu u izlasku. Ulazim u drugi krug plivanja. Veći dio je još uvijek ispred mene, ali nekako sam sada smireniji. Još uvijek je to daleko od željenog stanja, ali sam se privikao i aktivno pokušavam upravljati elementima disanja i tehnike plivanja. Obraćam pozornost na rad ruku dok idu kroz zrak, na ulazak dlana u vodu, na prolazak dlana pored tijela i izlazak van. Toliko mnogo elemenata koje sam narušio “boreći se za zrak”. Skratio sam putanju ruke, dlan je bio u nekakvoj polupoziciji, kretanje je sporije jer sam bio dalje od optimalnog. Iako sam u ovom dijelu staze imao tek par pratitelja, osjetio sam kako preuzimam dominaciju u grupi i kako ih polako napuštam. To ugodno stanje je potrajalo do predzadnje bove. Tu su nas već dostizale natjecateljice i grupa se razbila. Nakon zadnje bove sam probao pratiti trag jedne od natjecateljica, ali to je bilo ograničenog trajanja, jer ako je bila dovoljno brza da me dostigne, sigurno je dovoljno brza da me i ostavi. Nakon što je prošla ta grupica, opet je ostalo muško društvo. Jedno vrijeme sam malo “šarao” po smjeru kretanja. Pozitivno je to da uspijevam dignuti glavu i provjeriti pravac. U tome bitnu ulogu igraju nezamagljene naočale. Zakonita se pobrinula za neku kemiju koja spriječava magljenje. Ulazimo u zadnjih par stotina metara. Ja sam se opet “pogubio” i dvojica me sustižu. Sva trojica izlazimo gotovo istovremeno iz vode.
Time: 0:41:01
Isplivao kao 251. natjecatelj.

T1
Od izlaska iz jezera do zone tranzicije ima 250 metara. Tako barem tvrdi organizator. Meni se učinilo kao da ima i 400 metara. Natrčao sam se do zone. Na toj stazi sam imao i prvi susret s hrvatskom navijačkom ekipom. U tranziciji skidam neopren, stavljam ga u vreću, oblačim čarape (učim iz iskustva), biciklističke cipele, kacigu, natjecateljski broj i naočale. Vjerujte mi, naočale su vrlo bitan detalj. Na biciklu sam imao par sudara s letećim insektima, a kod jednog sudara sam mislio da bi mi buba završila u malom mozgu (možda velikog ni nemam :) ),koliko je staklo zazvonilo. Trčim prema izlazu iz tranzicije.
Time: 0:05:22
Ne znam jel trčanje od jezera uračunato ovdje ili u plivanje.

Trumer Triathlon - navijači

Bicikliranje
Nakon izlaska iz zone tranzicije, biciklistička trasa prolazi kroz mjesto. Mjesto je puno navijača, a naravno, tu su bili i moji navijači. Ima nekoliko zavoja pod punim kutem, pa vozim umjereno. Na izlasku iz mjesta ubrzavam na ravnoj dionici, a nakon par kilometara počinje prva uzbrdica. Tu me počinju dostizati i prestizati prvi biciklisti. Tada još nisam znao koliko će me njih prestići. Uglavnom, prestizali su me mladi, stari, mršavi, debeli, muški, žene, sve što može vrtiti pedale. Kasnije kad gledam rezultate, prešlo me je bar 30 natjecatelja. Nekako sam “zabrijao” da sam dobar na biciklu, a to mišljenje sam temeljio na prijašnjim triatlonima, prvenstveno VCT i ZG open, gdje me nije prestiglo puno natjecatelja, nego sam imao dobar pozitivan omjer prestizanja. Činjenica je da su obje staze prilično ravne.
Tek u trećem krugu sam prestignuo trojicu i to trojicu koji su me prestigli u drugom krugu ili početku trećeg. Jednom sam pružio “žestoki” otpor, pa smo se sustizali i razdvajali preko nekoliko brda. Da vas ove pozitivne vijesti ne bi zavele na krivi trag, svi su me na kraju “dobili”. Najdramatičnije mi je bilo s jednim koji je imao očigledno veći postotak tjelesne masti od mene i nakon što sam mu par puta pobjegao, stigao me na jednoj uzbrdici i povećao prednost na nizbrdici. Razmišljam si kako sam ja nekad nakon posla trčao po ravnom oko Jaruna, a ovi austrijanci sjednu na bicikl i prijeđu preko par brda. Zanimljivo mi je bilo vidjeti kojom su me brzinom prestizali uzbrdo. Činilo mi se kao da puzim.
Sama staza ide kroz lijep krajolik, a bogami, imao sam vremena i mogućnosti dobro ga razgledati. :) Divne planine, šume, livade, lijepa mjestašca, pored jezera. Znao sam se s autoputa diviti austrijskim proplancima, koji izgledaju uredno. Vjerovali ili ne, ali oni stvarno kose i uređuju te proplanke. Cesta je relativno uska, na nekim nizbrdicama ima zavoja, pa nisam ni tu ostvarivao nekakve brzine. Tehnički nisam dobar, pa sam bio oprezan. Na jednom dijelu staze je zabranjena upotreba aerobarova. To je zbog velike nizbrdice. U drugom krugu sam malo više pustio brzinu, pa je kočenje bilo riskantno. Prolazili smo i kroz jedan tunel. Vrlo interesantna trasa.
Zanimljivo mi je bilo da su na okrijepnim stanicama davali tekućinu u bidonima. Bidon koji inače košta 5 do 7 EUR, ovdje dobiješ besplatno. Tijekom biciklističkog dijela sam konzumirao četiri energy gela. Imao sam i sandwich s kulenom, ali ne i potrebu da ga pojedem. Najozbiljnije bih trebao razmisliti o sicu, sedlu, sjedalu (kako se to već zove) koje bi mi odgovaralo za ovako dugačke ture. Tri kruga od skoro 30 km je puno za moje međunožje. Treći krug se je posebno odužio. Draftinga (zavjetrine) nije bilo, a bome, nisam vidio ni neku potrebu za njom.
Time: 3:24:02
Završio s 280. prolaznim vremenom.
Avg HR: 146
Max HR: 163

T2
Relativno brza tranzicija, ostavljam Kockicu, skidam kacigu i preoblačim cipele. Sunce je zagrijalo gelove koje sam si pripremio za trčanje. Možda je bolje da ih ne konzumiram.
Time: 0:01:41

Trumer Triathlon - trčanje

Trčanje
Disciplina koju volim nazivati “mojom”, “osnovnom”, “bazičnom”. Volim reći za sebe da dolazim iz trkačkog miljea. No, naučio sam da je to disciplina na kojoj plaćam forsiranje u prethodnim disciplinama, ali isto tako i disciplina koju sam zanemario zadnjih dva mjeseca, baš u doba kada sam trebao pojačati treninge.
Nisam pridavao puno pažnje čudnom osjećaju u nogama. Više sam se koncentrirao na brzinu trčanja. Nakon bicikla, osjećaj za brzinu zna biti čudan, pa sam češće pogledavao na sat, pazeći na tempo i na otkucaje srca. Nakon 4 sata aktivnosti počinjem s polumaratonom. Podne je prošlo, Sunce prži, a ja krećem na polumaraton. Zvuči mi suludo, no još uvijek ugodnije nego da sam tek na polovici biciklističkog dijela iza kojeg slijedi maraton. Do kraja utrke me dijeli još dva sata utrke, a u meni se izmjenjuju misli o tome kolike su šanse da ipak završim ispod 6 sati ovu utrku, znajući da sam “zeznuo” na biciklu i misli o tome da bi ipak mogao na long distance (IronMan distance) slijedeće godine. Prije prve okrijepe nailazim na svoj navijački tim. Nakratko trče pored mene, a onda dalje sam. Tijekom trčanja, na više mjesta su postavili ljude koji sa šlaufovima i vodom hlade trkače. Bio sam mokar gotovo cijelo vrijeme, ali odgovaralo mi je. Više puta sam zaželio da dođe nekakav oblak.
Prvi krug još nije bio niti na polovici, prelazio sam nekakav nogostup i promašio doskok. Uhvatio me je grč u zadnjem dijelu bedra. Pomislim si, pa zašto baš sada. Pokušavam opustiti mišić. Jedno vrijeme hodam. Stajem i istežem. Polako krećem. U glavi se vrti misao da gubim dragocjene minute. Srećom, prevladava puno pametnija misao da minute nisu bitne, nego da završim utrku, a s ozljedom i kumuliranim umorom to neće biti lako. Intenzivno razmišljam o mogućim “strategijama”. Odabirem jednu isprobanu varijantu. Na uzbrdicama i okrijepama ću prohodati. Nema ništa sramotno u tome.
Primjećujem da je krug drugačiji nego u najavama. Izgleda da je organizator promijenio trasu. Na briefingu nisam bio pažljiv, pa nisam čuo da su to spomenuli. Na jednoj okrijepi pitam i kažu mi da se ne trči pet krugova, nego samo četiri. Bar ću lakše brojati. :)
Ima barem pet mjesta s vodenim tuševima. U drugom krugu mi noga u tenisici “šljapka”. Prisjećam se svojih trkačkih početaka i priča iskusnijih, koji su mi govorili da ne vole trčati po kiši, jer su noge mokre i “šljapkaju”, tenisice su teže i lakše dobiješ žulj. Prisjećam se tog razgovora i sada bih im rekao, neka u sve to dodaju veliku vrućinu i jako Sunce.
Svaki krug me je ohrabrivala moja navijačka skupina. Povremeno sam se pozdravio s Nevenom ili s mojim novoupoznatim kolegama iz firme ili s trkačima s kojima sam se više puta pretjecao u zadnja dva kruga. To su trenuci kada počinje druženje. Putem sam viđao natjecatelje koji leže pored puta, natjecateljicu koju prati i pomaže nekoliko “kolega”, kola hitne pomoći.
U prva tri kruga su me više pretjecali, nego što sam ja pretjecao, no u zadnjem krugu se situacija promijenila. U nogama je bila nekakva lakoća. Shvatite to uvjetno i samo u komparaciji s natjecateljima koji su još uvijek bili na stazi. U zadnjem krugu su moji navijači promjenili lokaciju i čekali su me pred ciljem. Tamo sam u trku pokupio hrvatsku zastavu i prilično klišeizirano s njom utrčao u cilj. Koliko god vam se takav čin činio patetičnim, bilo je dosta navijača koji su to popratili pljeskom. Napravio sam to zato jer mi ovdje nedostaje nacionalnog identiteta.
Time: 2:09:07
Završio sam s 206. prolaznim vremenom, a sam rezultat polumaratona mi nije najgore vrijeme koje sam napravio. Prvi polumaraton mi je bio 2:12. :)
Avg HR: 149
Max HR: 165

Trumer Triathlon - završnica

Cilj
Obično kad utrčiš, nekakve curice ti ovjese finisher medalju oko vrata. Ovaj puta je tu bio dječak s kriglom za pivo. :) Stvarno jedinstvena finisher medalja. Razvukla mi je umoran osmijeh preko cijelog lica. Ako moram biti sitničav, prigovor bi išao na volumen krigle. Za polu IM očekujem pola litre, a ne 0,3 litre. Slijedi okrijepa u cilju, druženje s navijačima, kasnije tuširanje i masaža na koju se ne mora čekati više od 5 minuta, a onda slijedi 15 minuta uživanja.
Nakon utrke nisam bio potrgan. Normalno sam mogao hodati, kasnije smo išli u birtiju na večeru.

Total time: 6:21:16
Završio kao 235. od 306 natjecatelja. Od tih 306, 43 su DNF, a 3 DISQ. Neka taj broj DNF govori o tome koliko je utrka bila naporna. U svojoj kategoriji (M-MK40) sam 45. od 51 natjecatelja. Za prvi puta sasvim dobro. :)
Nego, kad sam završio, shvatio sam koliko je veliki podvig završiti long distance. Kad si pomislim da bih trebao sve ovo ponoviti. A kada po drugi put pomislim da bih trebao sve ovo ponoviti, uzmem u ruke laptop i pogledam raspored slijedećih utrka. Krajem kolovoza je half i long distance u Podersdorfu, početkom rujna half i long distance u Koenigsdorfu, postoji i PowerMan 21. kolovoza. Treba “stati na loptu”.
Na večeri smo bili s mojim kolegom. Kaže mi lik da već deset godina ide na IronMan natjecanja. Njegova partnerica je završila dvostruki IronMan. Slušajući njihove priče, nakon par piva, čovjeku se učini da bi nakon što plati račun mogao na IronMan, tek toliko da potroši višak kalorija.

Rezultati:
Rezultati half-distance