Blatersu sam propustio zbog bolova i nelagode u desnom gležnju. Ujutro sam pogledavao prema Medvednici, pitajući se koliko mojih dragih i promrzlih Blatersijanera još trči šumama, tražeći toplinu skloništa. Bol u gležnju je i dalje bila prisutna, ali odlučio sam se za jednu narodnu mudrost, koja kaže: “Klin se klinom izbija.” Pretpostavljam da sam se ozlijedio dok sam vozio bicikl, pa sam mislio, bit će dobro to malo zavrtiti, zagrijati i vidjeti kako se ponaša.
I tu dolje, u gradu, odnosno kod jezera je bilo svježe. Temperatura 3°C, bez vjetra, rekao bih ugodno. Bez padalina, ali s dosta blata i lokvi, da bar malo zaliječe tužno srce, koji pati za Medvedničkim blatom, snijegom, mrakom, hladnoćom i romantikom.
Osim što nam je nedostajao Nenad L., koji se oporavljao od noćne avanture, većina standardne ekipe je bila tu, uz par novopridošlih, kao npr. Ivo, moj povremeni jezični savjetnik. Ivo, dobrodošao na X D i rado ću čitati tvoje leksičke savjete u mailu.
Utrka
Koliko sam primjetio iz svoje pozicije, brzo je nastala kolona. Nije bilo grupice, kao na prvom kolu. U tim počecima sam bio zadnji, barem u muškoj konkurenciji (ako sam dobro snimio stanje). Pazio sam kako će se noga ponašati. Bio sam spreman odustati ako je to potrebno. Nisam mislio raditi nikakve rezultate, nego sam išao rekreativno. Taj rekreativni pristup je “popustio” negdje prije brdašca, kada sam prestigao već spomenutog Ivu, a prije silaska s brdašca i još jednog natjecatelja. Nisam osjećao nikakvu bol ili nelagodu i dopustio sam si ubrzanje. Nakon okreta oko velikog drveta prije softball igrališta, krenuli smo stazom na kojoj je bilo velikih lokvi. Tu sam smočio obje noge i osvježio nožne prste hladnom vodom. Pomislio sam kako bi mi moglo biti hladno za stopala kad budem na biciklu i kako bi mogla utrnuti, no, nastavio sam trčati. Do tog okreta sam izgleda pobjegao svojoj pratnji toliko da me nisu vidjeli, pa su krenuli krivim putem i napravili dužu trkačku dionicu. Sreo sam ih kako se vraćaju kad sam tuda išao biciklom. Dečki, gledajte svijetlu stranu tog događaja; dobili ste više kilometara za istu startninu i uz to imate odličnu šansu popraviti prolazno vrijeme na slijedećem kolu, pa ma kako god loši bili vremenski uvjeti.
Ovaj sam puta u tranziciji potrošio jednu sekundu više (36 sec). Moram malo i ovih statističkih usporedbi. 🙂
Na biciklu sam ovaj puta bio sam. Mog biciklističkog partnera Ivana M. nije bilo. Na manje od 50 metara je bio drugi natjecatelj. Još na trčanju sam se nadao da ću ga prestići, ali nisam uspio. Dostizao sam ga polako, no samo prestizanje se dogodilo na otoku kada je on zabunom nastavio po asfaltiranoj stazi. Upozorio sam ga i pozvao na pravi put. Žao mi je što to pretjecanje nisam realizirao na sportskiji način. 🙁 Vožnja po otoku je bila mokra. 🙂 Pred kraj prvog kruga me pretječe trojka na biciklima koja je završavala svoj drugi krug. Opet se sjetih Nenada L. Biciklistički dio je bio mokar i blatnjav, baš onakav kakav i treba biti. Zbog toga i volim kros duatlon (cross duathlon). 🙂
Za drugu tranziciju mi je trebalo 2 sekunde više (24 sec), nego na prvom kolu.
Zadnje trčanje je relativno kratko. U samom početku me je prestigao natjecatelj koji je na biciklu bio iza mene, ali to je zato jer je u tranziciju ušao na bliži ulaz, a ne na standardni. Prije okreta na 625m sam ga prestigao. U drugom krugu sam se osjećao vrlo dobro i pokušao povećati prednost, što mi je i uspjelo.
Gležanj me nije bolio tijekom trke. Tek kasnije kad sam se malo ohladio i krenuo kući, osjetio sam nelagodu i bol. Ne vjerujem da bi tako uspio izdržati Blatersu. Moram spomenuti da ovoga puta nisam uspio uhvatiti Kizu Rekreativca. Bio je u kompi s Gordanom Z., a i ja sam bio prilično spor na trčanju. 🙂
Okrjepa
Po dobrom starom običaju, juha i čaj (by Višnja Š., koja je i sudila), ovoga puta “podebljani” s kolačem koji je napravila ZakonitA. Nije se dala nagovoriti na utrku. 🙁
Total time: 0:54:10
Avg HR: 154
Max HR: 169
Prolazno vrijeme slabije za skoro 3 minute, ali i prosječni puls manji za 10 otkucaja.
Raspis:
Raspis
Rezultati:
Rezultati