Online prijave su bile zatvorene desetak dana prije utrke, bez ranijeg upozorenja, odnosno organizator je obznanio da su online prijave zatvorene, bez da je prije toga napisao nekakav rok. Istina je da sam i ja razmišljao do zadnjeg trenutka, pa sam morao preko Sljemenove e-mail liste pitati ide li tko u Bratislavu. Kako je ovog vikenda Sljemenaša bilo po svim mogućim utrkama, tako je bilo i kandidata za Bratislavu. Robert B. iz AK Sljeme mi se javio i zamolio sam ga da mi podigne natjecateljski broj i sve što ide uz to. On je također sudjelovao u maratonu (3:43:46). Još jednom, ovaj puta javno, mu zahvaljujem na podizanju broja. 🙂
Bratislava je 60-tak km od Beča, no po autoputu je to ispalo 80-ak km, koje smo prošli za manje od sat vremena. U tom dijelu Austrije postoje polja velikih vjetrenjača odnosno turbina za proizvodnju električne energije. Količina tih divova mi je bila fantastična, a i dan je bio predivan za vidjeti ih kako rade, kako se okreću, kako proizvode “struju”.
Ovu utrku sam zamislio kao dugi trening u pripremama za Bečki maraton. Odluka da ipak idem je donesena tjedan dana ranije. Odlučio sam pratiti pacemaker na 4:00. Po mom mišljenju, pacemaker je loše držao tempo, jer je imao velike oscilacije (5.km – 5:15 min/km, 10. km 5:41 min/km), no često smo se susretali na prvih 21 km. Kasnije sam se ja držao svog tempa. No, mora se priznati da je pacemaker bio druželjubiv, pričao je s drugim trkačima, nešto im objašnjavao, dijelio vodu.
Okrjepe su funkcionirale prilično loše u prvom krugu. Vjetar je rušio čaše, a volonteri nisu stigli puniti čaše pred masom trkača. U prvom krugu sam gubio dosta vremena na okrjepama, no bilo mi je bitno da pijem na svakoj. Na nekima je bilo samo vode, a kasnije je bilo soka, izotonika ili čaja. Posebno me obradovalo prisustvo hrvatskog branda „Jana“.
Kasnije je bilo i čokolada, banana, a meni su nedostajale naranče ili nešto drugo slatko. Da, u prvom krugu je isto bilo banana, ali nije bilo nikoga tko bi ih ogulio ili narezao, a bilo je i čokolada koje su bile zatvorene. Jednostavno, vjetar i veliki broj trkača su paralizirali rad volontera. U drugom krugu je sve bilo super.
Stjepko – the airbender
Organizator nije platio Stjepku “protection fee”, pa je vrijeme bilo … teško opisivo. 🙂
Temperatura je bila 4°C na početku utrke, a 8°C na kraju. U međuvremenu su se izmjenjivala sva godišnja doba. Bilo je povremeno sunčano, pa sam u jednom trenutku mislio da lete latice s pupoljaka, kao kad “cigani lete u nebo”, a zapravo je to bio vrlo diskretan snijeg iz naizgled vedrog neba. Kasnije je opet bilo i sunčano i kišovito i puno hladnog vjetra, pa ponovo snijega, a snježna mećava me sustigla nakon 2 sata utrke, negdje u centru Bratislave. Trajala je manje od 5 minuta a onda je ponovo zasjalo sunce, uslijedio snijeg i tako više puta. Ledeno hladan vjetar je puhao na raznim dionicama, a bilo je i trkača u kratkim rukavima ili bez rukava. Iako sam imao četiri sloja odjeće, niti u jednom trenutku mi nije bilo vruće, a nisam zimogrozan. 🙂
Kad sam ušao u cilj, bio sam u vrlo dobrom stanju i vrlo pribran. Čak sam čuo spikera kad je pročitao moje ime i od kuda dolazim. Primjećujem da je relativno velika razlika između službenog rezultata i onog kojeg sam ja mjerio. Radi se o 27 sekundi. Ta razlika ne utječe na bilo što, ali mi je zanimljivo kako je nastala. Na žalost, tu tajnu neću saznati.
Kasnije, nakon preskidanja smo otišli na dodatnu okrjepu. Jedino razočaranje je bila piva bez alkohola. Drugog je bilo u izobilju, banana, jabuka, kroasana koje su dijelili lopatama.
Na povratku sam se osjećao kao da se iz Varaždina vraćam za Zagreb.
Za dva tjedna trčim na Bečkom maratonu. 🙂
Zakonita je odradila polumaraton. Ne baš spremna kako bi trebala biti, no ostvarila je svoj standardni rezultat (2:08:34). Time je bila odlična 43. od 74 žene u kategoriji W40, odnosno 242. od 358 žena koje su sudjelovale.
Zapazio sam ponavljajuće rezultate, kod Zakonite je to rezultat od 2:08 na polumaratonu, a kod mene 3:53 i 3:56 na maratonu. Nadam se da će uskoro doći vrijeme kad ćemo biti brži.
Raduje me da sam uspio napraviti negativni split i na maratonu, a ne samo na polumaratonu. Po bruto vremenu, prvi polumaraton je bio 1:59:17, a krajnje vrijeme je 3:55:47 (bruto), što znači da sam u drugoj polovici bio brži. 🙂
U svojoj kategoriji M40 sam bio 110. od 163 natjecatelja (slabo 🙁 ), a u konkurenciji muškaraca 323. od 533 natjecatelja.
Nastupilo je 588 maratonaca (55 žena i 533 muških) i 1.968 polumaratonaca (358 žena i 1.610 muških), koji su završili utrku (dakle bez DNF, DSQ) te brojni trkači u utrci štafeta, 10km utrci, hobby utrci, utrci djece i inline skate natjecanju.
Distance: 42.195 m
Time: 3:53:45 (po mojem satu 3:53:18, razlika je malo prevelika!)
Avg pace: 05:32
Avg HR: 138
Max HR: 156
Rezultati:
Rezultati
Kada sam ja stigla na okrjepu, bilo je oguljenih i na četvrtine narezanih banana uvaljanih ih šećer :). Meni super ukusno i okrjepljujuće! I vode i izotonika u čašama koje stoje uspravno ;). Valjda se nisu stigli na vrijeme pripremiti. Izgleda da je u ovom slučaju bolje bilo biti malo sporiji… 😉
E da, ovu utrku ću pamtiti baš po totalno ludom i otkačenom vremenu. Trčim i mislim ‘gle, baš lijepo lepršaju latice s drveća, kako romantično…. hm, ima ih baš puno… heh, a gdje je to drveće… neee, to nisu latice, to su snježne pahulje’ ;)!
Ista utrka, a razlicita percepcija okrjepa. Na pocetku su te pahuljice zbilja bile iznenadjenje. 🙂
Ljepota je u oku promatrača! 😉