Ideja da posjetim Bratislavu, na način da dođem s biciklom, je rođena još prošle godine. Čitao sam nekakav Radatlas (biciklistički atlas) i shvatio da postoji nekakva biciklistička staza (EuroVelo 6) do Bratislave. U teoriji je to trebalo biti 60 km u jednom smjeru i povratak. Tijekom priprema za IronMan sam shvatio da bi mi to bila odlična dužina i da je to izvedivo. Ispalo je da je tura bila nešto duža, jer je trebalo doći do mjesta od kuda se mjeri, a i malo sam se gubio na početku i kada sam trebao izaći iz Bratislave.
Od kuće sam morao proći kroz centar Beča, pa na Donauinsel i onda na drugu, sjevernu stranu Dunava, na tzv. Donauradweg, poznat i kao EuroVelo 6. Put ide kroz park prirode, tako da je okolina lijepa i zelena. Put je kombinacija asfalta, grubog betona te povremenog sitnog šljunka. Euro Velo 6 spaja Atlantski ocean s Crnim morem.
Tijekom vožnje mi je pala na pamet misao da simbolično spojim središte Bratislave sa središtem Beča. Mnogi egzibicionisti danas rade slične promotivne i simbolične ture, pa zašto ne bih i ja?
Od Beča do Bratislave, s lutanjima sam napravio 74 km uz vrlo dobar prosjek od 2:07 min/km, no u povratku je prosječna brzina pala na 2:38 min/km.
Osim što sam sporije vozio, uhvatila me je i neka slabost na povratku. U jednom trenutku sam završio na travi pored puta, a ne mogu reći kako se to dogodilo. Kao da sam zaspao ili bio u nekom transu. Činjenica je da nisam ponio dosta sendviča, a ponestalo mi je i tekućine. Po dolasku u Beč, prvo sam otišao na kiosk s hranom i kupio dürüm i coca-colu. To je vratilo život u moje promrzlo tijelo. Kad smo već kod te teme, ujutro sam izašao iz stana, relativno lagano odjeven. Dvije majice, navlake za ruke i nakon odvoženih 500 metara sam se vratio doma po dodatnu odjeću. Tada nisam znao koliko je to dobra odluka. Gotovo cijelim putem je bilo oblačno, a u povratku je počela kiša i jak vjetar. Jak vjetar je puhao između Bratislave i Wolfsthala (prvo mjesto uz granicu s austrijske strane). Puhao je bočno i toliko jako da sam se mogao nasloniti na njega, kao da sam na jedrenju. Kiša je kasnije prestala, ali sam ja već bio mokar. Uglavnom, do tog štanda s hranom sam jako promrzao, pa sam jedva otkopčao torbicu s novčanikom. Prije odlaska doma, morao sam svratiti na glavni Bečki trg – Stephansplatz. Tako je jedan Ciklusant spojio dvije prijestolnice. 🙂 Ovo mi je i prva međunarodna vožnja. Topla kupka je isprala sve neugodne trenutke.
Ovom vožnjom sam probio, ne samo čarobnu granicu od 100 km po vožnji, nego i granicu od 150 km. 🙂
Total distance: 156,5 km
Total time: 6:47:23
Galerija:
Žoharova galerija sa slikama s puta.