Archive for svibanj, 2012

4 results.

17. duatlon Stubica

May19
by Zohar on 19.05.2012 at 23:55
Posted In: Duathlon

… je pojedinačno i ekipno prvenstvo Hrvatske u klasičnom duatlonu za seniore i super sprint duatlonu za kadete i juniore.

Organizator je TK Hidraulika Kurelja iz Donje Stubice.

Dolazak
Organizator je napisao adresu, koju je Garmin lako pronašao. Početak je u 15 sati u subotu, što mi je bilo zanimljivo, ali i prihvatljivo nakon prvog iznenađenja, jer sam navikao da su utrke ujutro. Ovako ipak mogu iskoristiti subotnje prijepodne za nabavku i ostale obveze, a natjecatelji iz udaljenijih krajeva mogu također doći, bez da ustaju ranom zorom.

Raspis
Raspis je mogao biti bolji. Iako se podrazumijeva da je zavjetrina dopuštena i aerobarovi zabranjeni, to je moglo i negdje pisati, kao i da su kompresijske čarape zabranjene. Mladen M. (aka Meštar) je morao skinuti svoje kompresijske čarape. Utrka građana nije najavljena u raspisu, a Zakonita bi rado nastupila da smo znali da postoji ta utrka. Uz par rečenica se može postići bolji opći dojam. Podjela brojeva i prijave su super funkcionirale.

Prvo trčanje

Trčanje
Trčanje počinjem u razgovoru s Juricom C.. Fino smo “filozofirali” kako tu uzbrdicu treba odraditi lagano, a ne se ubiti na njoj. Iza nas teško dahće Nenad L., svježe okrunjeni kralj Medvednice na nedavnoj Traversi. Naučio sam da me ostavi u prašini u prvih 500 metara, a sada je iza nas. Uzbrdica traje gotovo cijelo vrijeme do okreta. Nakon okreta nas Neno prestiže i nastavlja s bržim trkačima. Kasnije gubim i Juricu.
U drugom krug, na uzbrdici dostižem Nenada L. koji teško diše. Kaže mi da idem prebrzo, to unosi sumnju u mene, ali odlučujem provjeriti tu procjenu, pa nastavljam. On me prati i ne posustaje. Kasnije mi je zahvalio na toj motivaciji. Nije htio dopustiti da ga FatMan prestigne. 🙂 U povratku (nakon okreta) me prelazi i odlazi za bržima, a ja nastavljam spust u laganom čavrljanju (da, opet pričam 🙂 ) s Robertom S., našim triatloncem trostruke IM distance, koliko ja znam, jedinim uz Josipa D. koji drži tu prestižnu titulu.
Držim prosječan tempo od 4:27 min/km u prvom krugu i 4:37 u drugom krugu, što je jako dobro, obzirom na jaku uzbrdicu.
Na žalost, staza je bila kraća od najavljene. Garmin je izmjerio 4,64 km po krugu, što je za 720 m manje od 10 km.

T1
Gubim dosta vremena u tranziciji, nekih 55 sekundi, te me tu prestižu Roberto S. (kojeg sam prestigao prije tranzicije i Martina I. (koju sam prestigao u drugoj polovici drugog kruga) koja je na trčanju imala 25 sec sporije vrijeme. Previše sam petljao s oblačenjem sprinterica i rukavica.

Tranzicija 1

Bicikl
Dostižem Roberta S. i dogovaramo zavjetrinu i smjene, ali nakon par kilometra ga gubim, nisam mogao pratiti njegov tempo na uzbrdici. Dostižem druge natjecatelje i pokušavam voziti s Nevenom V., ali mi je bio prespor, pa ga ostavljam. Nizbrdice vozim sporo i oprezno, te me prestižu dva ili tri natjecatelja, no do kraja utrke prestižem više natjecatelja i imam pozitivan score. To nije neka radost, jer u Austriji bi imao uvjerljivo lošiji score.
Na trčanju nisam uspio pratiti veliku grupu trkača, koji su kasnije vozili u skupini, nego sam vozio sam, što mi uopće ne smeta, obzirom da mi je to trening za MoraviaMan. U skupini bi uštedio i vrijeme i trud, a ovako sam dobio dobar trening.
Vozio sam prosječnom brzinom od 28,8 km/h, čime sam zadovoljan, obzirom na mnoštvo uspona. Na nizbrdicama nisam napravio kompenzaciju za uzbrdice, obzirom da je bilo dosta zavoja i šljunka na cesti te prometa. Zadovoljan sam i zbog toga jer sam dan ranije napravio trening na biciklu od 30-ak km s prosječnom brzinom od 30km/h. Netko pametniji bi se štedio.
Staza je na žalost bila kraća od najavljenih 35km odnosno 32 km zbog radova. Garmin je izmjerio 30,5 km.

T2
U ovoj tranziciji trošim 31 sec. Zamjerke bi išle na spori silazak s bicikla i preskidanje sprinterica. Rukavice sam ponio na trčanje da i tu ne gubim dodatne sekunde. Ne bi htio da mi rukavice budu krive za slabiji plasman.

Drugo trčanje

Trčanje
Na trčanje krećem sa stopalima utrnulim od biciklističkih sprinterica. Trudim se da ne krenem prebrzo, ali teško je to kontrolirati. Nakon što sam prošao jaku uzbrdicu na prvom km, trčim koliko osjećam da mogu. Prestižem trkača iz TK Albona Extreme, kojeg su očito uhvatili grčevi. Čovjek hoda i masira nogu. Ne osjećam da bi se to moglo dogoditi meni. Na okretu zastajem, pijem vodu i onda nastavljam nizbrdo. Naravno da ide lakše, ali odužilo se ovo trčanje. U povratku vidim natjecatelje koji su iza mene.
Na moje veliko oduševljenje, prosječni tempo mi je bio 4:36 min/km. Prilično dobro nakon svih napora tog dana.

Cilj
U cilj ulazim potpuno mokar, kao poslije bazena, zadihan, ali u prilično dobrom stanju. Ne osjećam se slomljenim ili na kraju snaga. Radostan sam jer napredujem i vidim da moji treninzi za MoraviaMan daju rezultate. Bitno mi je i samopouzdanje koje raste.
Završio sam 28. od 49 natjecatelja (2 DNF), od toga 5. od 5 natjecatelja u V1 kategoriji.

Okrijepa
Okrijepa je bila dobra, banane, keksi, pepsi, RADLER, voda, a kasnije bon za ručak (tjestenina bolognese). Na trčanju je bilo vode svakih 2,3 km, a ljubazni mještani uz stazu su pozivali i na gemišt. Sve to za startninu od 100 HRK. Tu dolazi i bordo majica te pehari i medalje za najbolje.
Ne bi smetalo da je proglašenje obavljeno ranije, a ne tek u 19 sati.

Total time: 2:07:49
Avg HR: 159
Max HR: 170

Raspis:
Raspis

Rezultati:
Rezultati klasični duatlon (pdf)
Rezultati supersprint duatlon (pdf)

Blogs:
cvjetko-3atlon – 17. duatlon Stubica
cvjetko-3atlon – 16. duatlon Stubica
strsljen – 15. duatlon Stubica – ovo sam pročitao nekada davno i zvučalo je opako, pa sam zaželio probati.
Stubica.hr – službeno izvješće

Galerije:
3sporta.com na FB – 17. Duatlon Stubica

5 Comments

Frühlingslauf / 4. Internationaler Adi Gruber Gedenklauf

May13
by Zohar on 13.05.2012 at 23:55
Posted In: Halfmarathon, Running

Nakon nerealizirane prijave za Praški maraton i nedolaska u Zagreb na mnogobrojne utrke, prvenstveno Traversu, ali i Jarunsku duatlon ligu, te Brooks Run Happy and Green polumaraton, kao i 22. brdsku trku Sljeme, odlučio sam realizirati ovaj „pričuvni“ polumaraton.

Obzirom da sam s Pelcom izmijenio par poruka na FB glede cijena utrka u EU zoni, spomenut ću da je ovo jedna od najjeftinijih utrka na kojima sam bio. Startnina je 15 EUR, plus 1 EUR za bankovnu transakciju. Iznenadio sam se kad su me na prijavama tražili još 3 EUR za posudbu startnog broja. Kada sam vratio startni broj, vratili su mi 3 EUR. Iznenađenje je bilo prisutno, jer nisam pažljivo čitao raspis. Također, u prijavnom prostoru su prodavali sendviče, gelove, energetske pločice. Klub gleda kako ostvariti dodatnu zaradu. No, isto tako ću spomenuti da je klupska predstavnica, koja je najavljivala utrku, na start došla u BMW Z4. To je dvosjed, očito joj baš ne ide u životu. U nekim ranijim postovima sam stavio sliku kako taj klub (LCC Wien) ima više automobila, a jedan od njih je Mercedes. Svim dragim građanima Hrvatske koji pohode Sljemenove ili čije druge utrke sa startninom ispod 15 EUR, savjetujem da sa zahvalnošću platite startninu i ne prigovarate ako se čaj ohladio ili više nema kolača. Ovdje kolača – nema.

Na moje veliko čuđenje, ovaj puta nije bilo elektroničkog mjerenja vremena, nego se mjerilo bruto vrijeme. Podsjetilo me to na Žanu. Teško je izbjeći asocijacije. Baš kao i na hrvatskim utrkama, bilo je relativno malo natjecatelja. Ovo je proljetni polumaraton i memorijalna utrka Adi Grubera. Ne znam tko je Adi (Adolf) i zašto ima memorijalnu utrku. Trka je međunarodna, što znači da dolaze stranci, pretpostavljam oni koji žive i rade u Beču, kao npr. ja, a takvih nije malo, obzirom na multikulturalnost Beča. Kad smo kod asocijacija, nakon završetka drugog kruga i na završetku trećeg kruga, koji je ujedno i kraj utrke, najavljivačica je pročitala moje ime i rekla da sam gost iz Hrvatske. To me isto podsjetilo na meni omiljenog najavljača s hrvatskih utrka. 🙂
Update: Adolf Gruber je nastupio na Olimpijskim igrama u Melbourneu, Australia, 1956. godine na maratonu i bio je 23. s vremenom 2:46:20. Od drugih značajnih rezultata, ima dvije pobjede na Philadelphia marathonu (1963. 2:39:49 i 1964. 2:20:05).

Obzirom na jučerašnje, biciklističko “forsiranje Drine”, razmišljao sam kako odraditi današnju utrku. Jedna ideja je bila lagano, pa kasnije produžiti još par kilometara u treningu, a druga je bila probati držati tempo od 5:00 min/km. Naime, zatežu me vanjske tetive iza koljena. Pretpostavljam da je to od bicikla, od pokreta kada se pedala vuče (a ne gura).

Utrka
Kad smo krenuli, osjećao sam se čudno, kao da sam krenuo prebrzo i kao da sam maloprije sišao s bicikla. Glede brzine, bio sam u pravu, prvi km sam prošao za 4:40. Nakon toga usporavam. Prvih pet kilometara trčim, po planu oko 5:00 min/km, a nakon toga ubrzavam. Što se događalo sa sivom masom između mojih ušiju, nisam dokučio, ali sve neugodnosti, zatezanja, krutosti su nestale i “pružio” sam korak. Na 10. km se situacija stabilizira i opet sam oko 5:00 min/km. Nekada malo više, nekada malo manje, ali tu negdje. Shvatio sam da sam vrlo blizu rezultatu ispod 1:45, pa sam zadnja tri kilometra opet “stisnuo” i uspio ostvariti novo postavljeni plan. Na kraju, kada gledam prosjek, ne vidim da sam baš bio značajno ispod 5:00 min/km.

Broj učesnika je bio iznenađujuće mali. Bila je utrka na 7 km i 21,1 km. Žene koje su trčale 7 km su dobile i cvijeće za Dan majki. Nisam vidio jesu li to dobijale i polumaratonke, ali nadam se da jesu. Lijepa gesta, no kako su znali koje su majke, a koje nisu?
Update: sve žene su dobile cvijet.

Temperatura je bila 9°C i bilo je hladno, a tom osjećaju je doprinosio i hladan vjetar. U tim trenucima sam razmišljao o jučerašnjem “Run DNF or faint” polumaratonu u Zagrebu i bio sretan i zahvalan da je hladno. Ponekad čovjek ne zna cijeniti što ima, nego misli da je tuđa trava zelenija. Ja sam sve zahvalniji za travu koju dobijam, pa makar bila i sijeno. 🙂 Nisam „puk’o“. Sve je u redu. 🙂

Distance: 21.097 m
Time: 1:44:16 (službeno vrijeme je 1:44:25)
Avg pace: 04:57
Avg HR: x – opet problemi s Garminom, pa nisam stavio puls. Obećavam par postova o Garminu, ali dajte mi vremena da vidim razvoj situacije.
Max HR: x – opet problemi s Garminom, pa nisam stavio puls. Obećavam par postova o Garminu, ali dajte mi vremena da vidim razvoj situacije.

Rezultati:
Rezultati muški
Rezultati ženski

Comments Off on Frühlingslauf / 4. Internationaler Adi Gruber Gedenklauf

Biciklističke ture: Wien – Korneuburg – Stockerau – Tulln i okolica

May12
by Zohar on 12.05.2012 at 23:55
Posted In: Cycling, Training


Wien-Korneuburg-Stockerau-Tulln_and_back-182km

Obzirom da je ovo malo duži post, uzmite si nešto za popiti, pojesti i grickanje.

Čarobna granica na 180 km?
Ovom vožnjom sam probio čarobnu granicu od 180 km.
Sada ću pojasniti zašto svakom vožnjom probijam nekakve imaginarne, a istodobno čarobne granice. Kao nekome tko nije biciklist po sportskom stažu, 100 km zvuči fantastično, a uz to je i lijepi okrugli dekadski broj. Prošli puta sam slavio i probijanje, također čarobne granice od 150 km. To je također lijepi, okrugli dekadski broj, 50% veći od 100 km i dobar međukorak do 200 km. Ovaj puta slavim prolazak 180 km i to nazivam čarobnim. Osim što je okrugli (mislim bez jedinice), što je tu čarobno? Ipak to nije 200 km. Točno, nije 200 km, ali je to distanca koju ću izvoziti na IronMan natjecanju i bitno mi je da sam ju prošao prije natjecanja. Eto, u tome je čarolija tog broja, odnosno kilometraže. 🙂

Planiranje i improviziranje
Za ovaj vikend sam imao puno planova. Prvo sam mislio da ću trčati maraton u Pragu, no, dok sam odugovlačio s kupnjom prijevozne karte, popunila se kvota za prijave.
Onda sam mislio doći u Zagreb, jer i tamo ima interesantnih utrka. Prvenstveno sam ciljao na Traversu, jer mi nedostaje u mojoj kolekciji sljemenskih/medvedničkih utrka. U kombinaciji je bio i Brooks Run Happy and Green Ytong polumaraton, koji je već dobio kodno ime Run DNF or faint. Bilo je i kolo Jarunske duatlon lige, a u nedjelju je tzv. Borošina utrka na Sljeme, još jedan sljemenski biser koji nemam u svojoj kolekciji.
Od silnih planova, a zbog problema vezanih za dolazak u Zagreb, morao sam improvizirati. Shvatio sam da je ovo idealna prilika za jednu dugu biciklističku turu.

EuroVelo 6, pa na zapad
Obzirom da sam nedavno vozio po EuroVelo 6 na istok prema Bratislavi, ovaj put sam htio istražiti zapadnu trasu. U nekakvim idealnim planovima, trebao sam doći do Kremsa. Iz centra Beča sam krenuo na Donauinsel (Dunavski otok) i onda do EuroVelo 6. Put je dobro označen. Do mjesta Korneuburg sam sretao mnoštvo biciklista iz suprotnog smjera. Kao da su imali neki biciklistički maraton. Nakon Korneuburga bio sam na stazi uglavnom sam. U samo mjesto nisam ulazio. Putem sam vidio i Hidroelektranu (Kraftwerk) Greifenstein. Elektrana ima i uzvodno i nizvodno od Beča. Kraj kroz koji sam prolazio je lijep. Ponegdje zanimljive kuće na stupovima od dva metra (zbog mogućih poplava), ali vrlo lijepo uređenih, a nerijetko i s bazenima, pa do divljih i divnih močvara i šuma. Ušao sam u Tulln, mjesto koje sam posjetio prošle godine u svojim prvim dužim biciklističkim turama, jer je tako pokazivao putokaz za EuroVelo 6. U Tullnu su me smjerokazi malo zavrtili u krug i da ne gubim vrijeme na rješavanje zagonetke, vratio sam se na lijevu obalu Dunava, od kuda sam i došao i nastavio uzvodno. Staza je nakon 10-ak kilometra jednostavno prestala na jednoj uzbrdici. Bio je to znak za povratak.
Cijeli ovaj dio do Tullna sam imao frontalni vjetar, tako da mi je prosječna brzina bila 26,2 km/h (ili 2:17 min/km rečeno trkačkim rječnikom). U povratku je taj prosjek bio puno bolji, 31,8 km/h (ili 1:53 min/km). Ovaj povratak je bio dugačak 67 km, pa me raduje da sam mogao držati taj tempo. Zadovoljstvo je u tome, jer mi to govori o prilično dobroj spremnosti za predstojeće utrke. Ovaj povratak je duži, jer sam shvatio da mi treba dodatnih kilometara, pa sam produžio po putu kojim sam nedavno išao do Bratislave.
Nakon 124. km se ponovo okrećem i vozim “protiv” vjetra. Ovaj puta već umoran. Prosječna brzina na ovom dijelu mi pada na 24 km/h. Vjetar je bio dosta jak, a ja sam bio u razmišljanjima koliko ovaj trening treba trajati. „Samo“ 150 planiranih kilometara ili da probam „ugurati“ još 20 do ukupno 170 km? Slijedećih 28 km vozim protiv vjetra i razmišljam kako će biti poslije. Koncentracija mi pada i povremeno shvatim da “šaram” po cesti.
Nakon što sam došao do sjevernog kraja Donauinsela, okrećem se i vozim niz vjetar. Osjećam da je lakše i uspijevam prosječnu brzinu dignuti na 30,9 km/h i to održati slijedećih 15 km. Shvatio sam to kao uspjeh i to je izvuklo osmijeh na moje lice.
Završnicu treninga sam odlučio napraviti negdje gdje bi moglo biti ljudi, pa sam otišao na Prater, na Hauptallee, gdje uvijek netko trči. Tempo sam smanjio i uživao vozeći, jer sam tada već odlučio da ću danas proći 180 kilometara.

Vrijeme je na mojoj strani
Nekoliko detalja koje namjerno nisam stavio u gornji dio. Vremenska prognoza je predvidjela 25°C ujutro te 22°C popodne uz kišu koja bi trebala padati između 12 i 14 sati. Predvidjeli su i vjetar. Naravno, pitam se što odjenuti i što ponijeti sa sobom? Odlučujem odjenuti kratke biciklističke hlače i Ciklus majicu. U zadnji džep stavljam lagani šuškavac. Nakon što sam izašao van i odvozio par stotina metara, samozadovoljno zaključujem kako sam napravio dobar odabir. Dok sam vozio prema Tullnu, naoblačilo se i počeo je puhati prilično jak vjetar, te je povremeno padala kišica. Još uvijek sam sretan svojim odabirom odjeće i samozadovoljno se smješkam kako mi vjetar i kišica pomažu pri hlađenju i kako mi je to bolje, nego da me sunce prži. U povratku iz Tullna kišica postaje kiša, koja mi prekriva naočale i smanjuje vidljivost. Vjetar još uvijek pozdravljam kao ugodnog suputnika, pogotovo u šumarcima i zavjetrini, gdje ne dolazi do punog izražaja.
Kiša je namočila stazu, te je staza postala skliska, što ne bi bio problem da nema zavoja. Nakon prelaska preko jednog drvenog mosta, dolazi zavoj pod pravim kutom, na kojem kočim, a zadnji kotač ima tendenciju da dođe ispred prednjeg. Otpuštam kočnicu i izlijećem sa staze na travu, gdje ponovo kočim i dobijam isti učinak. Ovaj puta to zanošenje zadnjeg kotača koristim za ispravljanje putanje i povratak na stazu. Teško mi je opisati taj osjećaj radosti kada sam to sve prošao bez pada i vađenja sprinterica iz pedala. Bilo je još par situacija, ali ni približno dramatičnih. Treba znati voziti po mokrom, još jedan detalj koji mi nedostaje.
U međuvremenu su mi stopala bila mokra, a prsti utrnuli od mokrine i hladnoće. U jednom od zadnjih povratka protiv vjetra, ozbiljno razmišljam o vađenju šuškavca iz zadnjeg džepa. Rijetki biciklisti koje srećem su dobro odjeveni i vjerojatno im izgledam kao …, kako god. Odluka da ne izvadim šuškavac je potpomognuta time da sam već bio mokar i bahatim stavom da se ne mogu prehladiti kad sam već mnoge utrke (trkače) odradio po bečkom hladnom vjetru.
Uglavnom i dalje ne znam procijeniti pravilan izbor odjeće, kao što ni prognostičari ne znaju pogoditi razvoj vremenskih (ne)prilika. Čisto za informaciju, umjesto predviđenih 25 do 22°C, temperatura je pala na 12°C. Drago mi je da greška nije veća.
BTW, samozadovoljavanje nije nikome donijelo ništa dobro (referenciram se na moje inicijalno samozadovoljstvo odabirom odjeće).

Iće i piće
Ovaj puta sam bio nešto pametniji, nego kada sam išao u Bratislavu. Učim iz iskustva, no pitanje je koliko brzo učim i je li to dovoljno. Ponio sam tri bio-peciva, jednu energetsku štangicu (bar) i dva energy gela. Inicijalno sam planirao da će današnja tura trajati 150 km i da bi to trebalo biti dovoljno. Mogu reći da je bilo dovoljno, ali da je bilo još nešto za gricnuti, ne bi se bunio. Dobar dio je da se na Kockici (Cube) i na aerobarovima osjećam dovoljno sigurno, što je nekada bio problem, tako da sam trenirao držanje peciva i jedenje tijekom vožnje. Tijekom ove djelatnosti, mora se paziti na eventualne grbe i grabe. Na jednoj grbi, dok sam pio iz onog bidona koji dođe između aerobarova, “slamka” me drmnula u usnu i zube, što nije bilo ugodno iskustvo, no svakako manje štetno, nego da me drmnula u oko. Ne pišem ovo bezveze. Kad umor odradi svoje i kad je glava nisko, znaju naočale ili kaciga zapeti za te “slamke”. Kad već spominjem grbe i grabe, priznat ću kako su me trgnule iz jednog sanjarenja. Nešto sam si razmišljao o tom dugačkom triatlonu i kako funkcionira dodavanje pića i hrane i pomislio kako bi bilo cool da mi dodaju ćevape s Trešnjevačkog placa. Onaj domaći okus lepinje natopljene uljem i masni okus ćevapa koji se rasprostiru ustima željnim hrane, topline, soli, minerala, vitamina, koji krijepe, ne samo tijelo, nego i duh. U tim nježnim maštanjima, naletim na grbu i pomislim kako bi ćevapi poispadali iz lepinje. Često se pitam o čemu razmišljaju drugi natjecatelji tijekom ovako dugih utrka.
Vodu sam morao dotočiti.

Vazelin
Vazelin uglavnom povezujem s aktivnostima homoseksualne zajednice i dugo mi je trebalo da shvatim zašto ga koriste straighteri (heteroseksualci). Meni do sada nije trebao, ali danas, nakon 180 km bicikla, svog znoja i soli, shvaćam kako sam ga mogao upotrijebiti. Dakle, na nekom drugom treningu ću ga staviti na spisak za testiranje.

Corra
Corra je počela škripati i proizvoditi čudne zvukove. Kako je padala kiša, osim što se namočila, pokupila je i hrpu pijeska i kamenčića. Morat ću ju očistiti, ali i odvesti kod profesionalca na uljenje i zatezanje. Brinete li adekvatno za svoje međunožno guralo?

Total distance: 182 km
Total time: 6:45:34

Još uvijek nije kraj
Ako još uvijek čitate, to ne znači da uživate i da vam je zabavno, no, moram se još malo hvaliti. Kao pravi IronMan wannabe, morao sam ubaciti barem još jednu aktivnost u današnji raspored. Sutra ću trčati polumaraton, pa sam za završnicu odlučio ubaciti 3 km plivanja. Nakon 3 km plivanja, bio sam zadovoljan dobrim treningom, no, moj analitični um me podsjetio da sam danas na treninzima potrošio više od 3.000 kcal. Odavno sam odbacio autodestruktivnost i prihvatio hedonizam kao životnu filozofiju. Tijekom povratka sam razmišljao jel bolje otići na dürüm ili u McD (koji aktivno izbjegavam, ali su ovaj puta emocije odradile svoje). Dürüm percipiram kao zdraviji, jer ima mesa, salate i minimalno kruha. Dok sam čekao da ga Turčin složi, čuo sam glas koji govori: “Uzmi i pivu!”. Obzirom da nikoga nije bilo oko mene, pretpostavio sam da je to glas Božji, a tko sam ja da mu protuslovim. „Ein Gösser bitte!“
Odmah do Turčina je i jedan mali McD restoran. Prolazim sa svojim paketićem i kažem si, tko se udebljao od jednog shake-a. Na meniju nisam vidio shake. Što sada? McFlury ili frape? Ponekad mi nije stalo do nekog izbora, ali definitivno se ne bih opisao kao neodlučan. Kao pravi decision maker, odlučno zovem obje mogućnosti.
FatMan lives forever!

5 Comments

Kros triatlon Minerva

May05
by Zohar on 05.05.2012 at 23:55
Posted In: Triathlon, X triathlon

… je otvoreno prvenstvo Hrvatske u sprint kros triatlonu.

Dolazak i prijave
Prošle godine sam kritizirao nedovoljno jasne upute za dolazak na mjesto događaja (Varaždinske Toplice, Hotel Minerva). Ove godine je organizator (TK Međimurje) odlično označio kako doći do parkirališta.
To je tek prvo od mnogobrojnih poboljšanja koje je organizator napravio. Volim organizacije koje uče. 🙂 Na prijavama također nije bilo problema. Broj natjecatelja u sprint kategoriji se povećao za skoro 25%, odnosno s 44 na 52 natjecatelja. S jedne strane veseli takav postotak porasta i jača konkurencija, s druge strane, mislim da je to još uvijek mali apsolutni broj. A s treće strane, ako dođe veći broj natjecatelja, organizator će morati razmisliti o drugačijem organiziranju plivačkog dijela. Ako sam dobro brojao, nastupili su natjecatelji iz 13 hrvatskih klubova i jednog slovenskog kluba.
Ako bi nešto trebalo poboljšati, onda bi to bila podjela obećanih majica, koje nismo dobili.


Plivanje

Supersprint
Prvo su startali natjecatelji u supersprint distanci. Među njima je bila i Zakonita. Uspio sam ju nagovoriti da proba triatlon i to ne bilo kakav, nego kros triatlon. Uspjeh nagovaranja sam platio time da sam morao podnjeti njenu nervozu prije natjecanja. Trajalo je to od petka navečer. Tjedan dana ranije je bila na prvom plivačkom treningu, odnosno, otišla je na bazen osjetiti što to znači 200 metara plivanja. Plivala je prsno, a prolazno vrijeme bi joj bilo i nešto bolje da nije “degustirala” bazensku vodu. Tranziciju je odradila po dogovoru. Objasnio sam joj proceduru i što sve mora napraviti. Biciklistički dio je odradila na Corri i bila je sasvim dobra. Na trčanju je isto bila dobra, hodala je na najstrmijim dijelovima. Sve ovo ju je dovelo na PRVO MJESTO u kategoriji GRAĐANKI. Čestitam! 🙂

TK Zagreb
Član sam TK Zagreb već par godina, no tek ove godine to osjećam intenzivnije, ne samo formalno, kroz plaćanje članarine i člansku iskaznicu, nego i kroz zajedničke treninge (na koje ne dolazim) i odlaske na natjecanja. Moram spomenuti da sam prije natjecanja dobio i klupski dres, što je pridonijelo (pogotovo vizuelno) tom osjećaju.
Na natjecanju je bilo 9 natjecatelja iz TK Zagreb u sprint distanci i 7 u supersprintu te trener koji nas je nadgledao i nešto simpatizera (uključujući Zakonitu).
Upravo tako, klupski, smo zauzeli jednu traku za plivanje i dogovorili raspored plivanja. Nakon utrke smo zajedno sjedili, ručali i pričali.


Tranzicija

Plivanje
Ove godine u divnom, vanjskom 50-metarskom bazenu. Teško je naći zamjerku, eventualno bi to išlo na račun topline vode, koja je odlična za relaksaciju i rekreaciju, no malo pretopla za natjecanje. Ako pak moram birati između malo pretople i malo prehladne, biram malo pretoplu vodu. Druga primjedba je više načelna, nego stvarna. Od kros natjecanja očekujem plivanje u nekom jezeru, riječici ili kanalu, a ne u bazenu, no, ne mogu reći da mi nije drago što je voda čista, prozirna, a plivačka dionica točna u metrima.
Boris B. je bio prva “riba” i vodio je skupinu. Obzirom da sam vidio Zagrebaše kako plivaju prije tjedan dana, odlučio sam biti na začelju i koristiti prednosti “zavodnine” (kako nazvati zavjetrinu u vodi?). Moram priznati da sam se (opet) malo podcijenio. Nakon što sam nekoliko puta zadovoljio svoju perverznu potrebu i dirao Tetkine (Sandra F.) nožne prste, krenuo sam u pretjecanje. Prije toga sam nekoliko puta pogledao jel´ problem u Tetki, no cijela skupina (osim Borisa B.) je bila kompaktna. Znao sam da iz tog pretjecanja neću izvući neku veliku korist, ali nekako sam morao provjeriti svoje sposobnosti. Bilo je to jače od mene. Ako sam dobro vidio, iz vode sam izašao nakon vodećeg Borisa. Samopouzdanje mi je poraslo. Šteta što sudac nije uspio upisati prolazno vrijeme za Denisa Ć. i mene, tako da mi ostaje moja slobodna procjena o prolaznom vremenu.
Time: 0:09:40

T1
U tranziciji sam prtljao s čarapama i moji klupski kolege su otišli na biciklima bez mene. Moglo je to i bolje. Odnosno, trebalo je bolje. Proceduru u tranziciji neću opisivati, početnicima i radoznalima preporučujem moje ranije postove. Prošle godine su se neki bunili na izgled tranzicije. Ove godine ju je organizator napravio po svim pravilima. Još jedna pohvala za organizaciju koja uči. 🙂

Žohar na Corri u šumi

Bicikl
Staza je ista kao i prošle godine i to je određena prednost. Tetku prestižem prije podvožnjaka, a Borisa B. prije najveće uzbrdice. Na uzbrdici prestižem i druge natjecatelje. Na istoj uzbrdici me pretječe klupski kolega Saša S. Ovo mi pomalo zvuči i kao klupsko natjecanje. Slijedi spust, na čijem su kraju grabe s vodom. Neki tamo “krste” svoja tri-odijela. Ja prolazim polakše i oprezno. Prošle godine se tuda nije dalo voziti, nego smo gurali bicikle sa strane. Moram spomenuti da su moji klupski kolege Bojan S. i Denis Ć. brže odvozili ovaj dio. Specifično ih spominjem, jer smo bili zajedno u bazenu, pa su mi oni orijentir. Što se tiće kilometraže, Garmin pokazuje da je staza dugačka 11 km, a ne 12, kao što to piše organizator.
Time: 0:36:28 (uključujući tranziciju)

T2
Osim skidanja rukavica i kacige, ne gubim puno vremena, obzirom da sam nakon plivanja obukao Salamonke za off-road i u njima sam vozio bike. Vjerujem da je to bila dobra odluka.


Žohar trči kroz šumu

Trčanje
Staza ista kao i prošle godine, prava “cross”, s dosta uzbrdice, preskakanjem potoka i strmom nizbrdicom. Odlično označena. 🙂 Prestizao sam, ali sam i bio prestizan. Ima jedno malo, slatko i politički nekorektno zadovoljstvo, a radi se o radosti kad pretječeš nekog od mladih natjecatelja, koji su ostali bez snage na uzbrdici, a stari konj protrči, ostavljajući ga u prašini. 🙂 Dolaskom na ravno sam sustizao Sašu S., klupskog kolegu, te se čak nadao da bih ga mogao dohvatiti, ali se to nije dogodilo.
Time: 0:18:45 (uključujući tranziciju)

Nakon utrke je slijedilo ranije spominjano druženje, jelo i podjela medalja.
Ove godine sam osvojio 3. mjesto u kategoriji V1. To je lošije nego prošle godine, kad sam bio prvi. 🙁 Prvo sam pomislio da trebam otpustiti trenera, jer tako se to radi u nogometu. 🙂 Kasnije kad sam razmislio, uvidio sam da mi je ove godine izvedba (performance) bolja. Na plivanju sam brže plivao nego prošle godine, na biciklu sam bio 6 minuta brži, a na trčanju 1:13 brži. Trener će dobiti još jednu šansu. 😉 Uostalom, za prvim u svojoj kategoriji sam zaostao za 1:59.
U ukupnom poretku sam bio 24. od 52 natjecatelja, dok sam prošle godine bio 28. od 44 natjecatelja. To je isto pokazatelj poboljšanja.

Total time: 1:04:53
Avg HR: x – Garmin 310 XT ne podnosi vodu, ali o tome drugom prilikom
Max HR: x – Garmin 310 XT ne podnosi vodu, ali o tome drugom prilikom

Raspis:
Raspis

Rezultati:
Rezultati sprint
Rezultati sprint – kategorije
Rezultati supersprint

Kako je bilo prošle godine?
Kros triatlon Minerva 2011

Portali:
3sporta.com – osim slika ima i odličan video uradak

Blog:
Jarunske duatlon i triathlon lige – kratki osvrt

Galerije:
Administrator TK … – puno slika koje nisu na FB

3 Comments