Žoharov blog – reloaded

… odnosno Memorijal Marijan Pedišić ima više utrka. Meni zanimljive su Supersprint triatlon (375m plivanja, 12,8km bicikla, 2,5km trčanja) u kojoj su uz klupske kolege nastupile mnoge klupske kolegice (prepoznajte ih po guzama na donjoj slici) i Zakonita te Olimpijski triatlon (1,5km plivanja, 38,4km bicikla, 10km trčanja), gdje sam se ja natjecao.

Supersprint
Zakonita je imala veliku tremu prije natjecanja. Bila je zabrinuta kako će proći plivački dio, bicikl je probala voziti oko Jaruna, a najviše ju je brinulo da će biti zadnja. Uvijek netko mora biti zadnji, pa, nije li onda u redu da to bude onaj tko se zadnji pridružio?
Pomogao sam joj srediti zonu tranzicije, davao sam joj savjete, ali zbog napetosti me nije pozorno slušala.
Plivanje je odradila prsnom tehnikom i nije bila zadnja. Bilo je još tri natjecateljice iza nje. U tranziciji (T1) je napravila sve po dogovoru, uključujući korištenje ručnika za noge. Na biciklu nije smjela koristiti zavjetrinu, jer je bila jedina žena u veteranskoj kategoriji. Bicikl je također dobro odradila, kao i drugu tranziciju.
Trčanje je trebao biti šlag na kraju, no tu je bilo neočekivanih problema. Nekoliko puta je uvježbavala prelazak s bicikla na trčanje, no ovog puta je imala grčeve u trbuhu i to joj je značajno pokvarilo izvedbu na trčanju. Osobno, mislim da je to više posljedica cjelokupne napetosti, nego posljedica prelaska s bicikla na trčanje.
Unatoč ovim poteškoćama, premijera na supersprint triatlonu je odlično prošla te je osvojila prvo mjesto i lijepe naušnice od sponzora.

Olimpijski triatlon
… u formatu 1,5km plivanja, 38,4km bicikla (uobičajeno 40km), 10km trčanja sam odlučio odraditi kao zadnji ozbiljniji trening ili zadnju provjeru prije MoraviaMana i time naišao na osudu široke zajednice, a pogotovo stručne (treneri). Potpuno ih razumijem, jer da sam ja trener, razmišljao bih isto i savjetovao isto. Lošiji dio priče je da se prilično dobro poznam i znam da utrku neću odraditi u revijalnom tonu, nego natjecateljski, možda ne „do zadnjeg daha“, ali svakako s željom za popravljanjem rekorda. Trenutno sam u tom „điru“.

Plivanje
Temperatura Jaruna je 23°C, što znači da se pliva bez neoprenskog odijela, ali to je uobičajeno na Jarunu, tako da neopren nisam ni pripremao. Svejedno, dobrodošao bi mi trening u neoprenu.
Zagrijavanje više nije štedljivo, ne pazim da se ne umorim. Sada se slobodno rasplivam 100 metara i ne brinem da će me to umoriti. Sada već i gledam da budem bliže startne linije, da ne moram druge udarati po nožnim prstima i obilaziti ih. Sve mi je teško vjerovati s kakvom bahatošću pišem ove retke.
Nakon starta krećem i primjećujem lagano nesnalaženje prvih 200 metara, ali niti približno kao što je to bilo nekada. Nesnalaženje se očituje u prečestom udisanju, koje je uvijek na istoj strani, te manje opuštenom plivanju. Ubrzo se to rješava. Malo sam više obratio pozornosti i bilo je dobro. Povremeno dižem glavu i pazim na smjer. Taj dio sam najmanje vježbao, a jednako je bitan kao i ostatak tehnike plivanja.
Plivanje se sastoji od dva kruga. Nakon prvog kruga se izlazi iz jezera, kratko se trči po pontonu i ulazi u drugi krug. U tom skoku mi plivačke naočale padaju s očiju, a HR monitor se pomiče i namotava te me ometa. Stajem s plivanjem, namještam naočale, namještam HR monitor i gubim dragocjene sekunde. Da nije bilo ove nezgode, možda bi plivačku dionicu završio ispod 30 minuta.
U tom drugom krugu plivam pored natjecatelja iz Splita, kojeg prepoznajem po tri-odijelu. U prolazu mi je dao „dvi-tri triske“ po glavi. Ništa strašno, više zbunjujuće. Kasnije primjećujem da sam brži od plivača pored sebe, kad uspijevam plivati opušteno i uz dugačke zamahe. Problem je što tada imam i veću tendenciju krivudanja. Imam još dosta posla da usavršim tehniku plivanja.

Time: 0:30:32

T1
Ručnik i čarape su obavezan dio u tranziciji, pa koliko da košta. Rađe potrošim 10 sekundi više, nego da mi smeta kakav kamenčić, grančica ili nešto drugo, kao npr. zadnji puta u Beču na halfu. Ovaj puta štedim vrijeme na rukavicama, te idem bez njih.

Time: 0:02:21

Bicikl
Unutar prvog kilometra od početka biciklističkog dijela se stvara grupa od tri veterana. Uz mene, tu su Ladislav G. i Vjeran F., oba iz TK 042 te obojica iz kategorije V2. Moram reći da smo odlično vozili uz prosječnu brzinu od 35,2 km/h te maksimumom na 40,8 km/h. Koliko moji zapisi pamte, to mi je najbrži biciklistički dio na svim ZG Open olimpijskim natjecanjima.
Tri puta su nas pretjecali seniori, ali smo zato mi pretjecali mnoge pojedince, pa čak i neke grupe, od kojih nam se jedna „zalijepila“ u predzadnjem krugu. Pri tome nisu davali smjene, nego su se „švercali“. Na neki način to shvaćam kao kompliment.
Jednom je Patrčević spomenuo da bi bilo interesantno da se vozi po non drafting pravilima (bez zavjetrine). Moram priznati da me ta ideja sve više privlači.

Time: 1:04:29
Avg HR: 154
Max HR: 169
Avg speed: 35,2 km/h
Max speed: 40,8 km/h

T2
Sve ozbiljnije razmišljam da na donji dio biciklističkih sprinterica zalijepim neku gumu. Nezgodno je trčati u njima po asfaltu, jer imaju plastični potplat. A možda je vrijeme da počnem učiti i vježbati izlazak iz bic. sprinterica u vožnji te trčanje u čarapama do tenisica, a ne da se „popikavam“ u biciklističkim sprintericama, a onda preoblačim tenisice.

Time: 0:00:37

Trčanje
Krećem s Miroslavom (Miro) K., klupskim kolegom iz TK Zagreb. Jedno vrijeme pričamo, možda malo više ja, a malo manje on i pazimo da ne idemo prebrzo. Pokušavam da budemo blizu 5 min/km, ali tempo više teži prema 4:40 min/km. Na kraju puštam tu bitku i kažem si da će tijelo samo reagirati kad se umorim. Miro otpada u 3. krugu, ja gubim partnera za priču. Slavek (Ladislav G.), koji me pretekao u prvom krugu, sada plaća „ceh“ moje samoće. Zbog pojačanog tempa u 4. krugu, prestižem ga nekakvih 300 metara prije cilja. Obzirom da smo u različitim kategorijama, to nema utjecaj na poredak u kategoriji.
Priznajem da sam se bojao ovog prilično jakog tempa za mene i nisam bio siguran hoću li ga izdržati do kraja. Uspio sam i jako sam sretan. Prijašnjih godina sam imao „pucanja“ i pad u tempu. Ove godine sam stabilniji u tempu, a vjerojatno sam mogao i brže. Ne zaboravimo da je ovo trebala biti, odnosno bila trening utrka.

Time: 0:47:37
Avg HR: 166
Max HR: 179
Avg pace: 04:45 min/km

Cilj
Završio sam 43. od 112 natjecatelja (6 DNF), od toga 3. od 10 natjecatelja u M40 kategoriji. Prošle godine sam također bio 3. u kategoriji, ali sam to zaboravio pa me je radovalo ovo 3. mjesto. Popravio osobni rekord za malo više od 8 minuta. Zadovoljan sam postignutim i osjećam se spreman za MoraviaMan.

Total time: 2:25:38

Raspis:
Raspis

Rezultati:
Rezultati

Web/blogs:
3sporta

Galerije:
Danijel
ZakonitA