Priča prije starta
Priča prije starta s Markom B.

Zagrebački noćni cener je ispunjenje mojih tajnih maštanja. Napokon u Zagrebu, u centru, po gradskim ulicama. Napokon noću i napokon cener, jer baš mi fali jedan cener u mom sportskom CV-u. 🙂
Na cijelu ovu poslasticu dolazi i kiša, ali ne neka lagana kišica, nego prava, ozbiljna, od koje su mi tenisice bile mokre i prije početka utrke.

Organizacija
Organizirati utrku sa 600 natjecatelja nije lako. Organizator kao da je čitao probleme koji su se dogodili na Vienna night run-u, pa je s podjelom čipova i startnih brojeva počeo nekoliko dana ranije. Ja sam u Zagreb stigao večer ranije, te sam bez problema uspio dogovoriti podizanje broja prije same utrke. Osvrt ne bi bio objektivan da ne spomenem i neugodne detalje. Jednostavno, nije bilo dovoljno šatora gdje su se natjecatelji mogli skloniti od kiše i da mogu ostaviti stvari na suhom. Svakako bih pohvalio finisher medalju, koja mi se jako sviđa i objavljivanje rezultata još istu večer. Startni broj se raspao tijekom utrke od kiše, a iskreno, baš se pitam koji je smisao startnog broja u doba kad se mjerenje obavlja elektronski. Ako to treba biti uspomena, tada mi se više sviđa da na tom papiru piše moje ime, naziv utrke, vrijeme održavanja.

Utrka
Kiša kao da je smanjila intenzitet prije starta, a nestrpljivi trkači su poticali organizatora da starta utrku glasnim “navijanjem” i odbrojavanjem, kao da dočekujemo Novu Godinu. Baš lijep osjećaj.
Prije utrke sam razmišljao kojim tempom bi mogao ići, hoće li ova utrka biti testiranje mogućnosti ili tek ugodna utrka uz čavrljanje. Shvatio sam da bi rado vidio koji tempo mogu držati na 10 kilometra, no kiša, voda na cesti i vrlo mokre tenisice su “poljuljale” tu odluku i prije starta sam odlučio da ću probati držati tempo od 5:00 min/km.
Taj tempo je odgovarao i Marku B. iz BK Dinamo, s kojim me zbližila gužva u šatoru. U utrku krećemo zajedno i prvi krug lagano prestižemo sporije trkaće. Naravno, filozofiram mu o mojoj trkačkoj strategiji, kako treba krenuti “rezervirano” pa kasnije ubrzati ako je tempo prespor. Gužva, lokve vode na kolniku i sumnja u strategiju vode do prolaznog vremena u prvom krugu, koje mi se činilo sporijim od očekivanja, pa u drugom krugu ubrzavamo da nadoknadimo zaostatak.

Noćni, kišni cener
Noćni, kišni cener; Dejan I. prati moj tempo

Prvi krug smo otrčali za 8:25, no svaki slijedeći je bio oko 7:45 i manje. Sada mi je malo žao što sam “žrtvovao” 40 sekundi u prvom krugu. Negdje u trećem ili četvrtom krugu nam se priključuje Dejan I. Jednostavno je pitao koji tempo držimo i kako mu je to odgovaralo, pitao je da nam se pridruži. Tempo je ostao stabilan skoro do samog kraja, kada sam ubrzao. Dejan je to pratio, Marku je bilo prebrzo, pa dolazi s par desetaka sekundi zakašnjenja.

Ako ukupno vrijeme podijelim s deklariranih 10km, dobijam prosjek od 4:40 min/km. Garmin je izmjerio 5 krugova po 1,72km, a zadnji je nešto kraći, što iznosi 10,29km. Garmin je nepouzdan, ali kad se izmjerena duljina poklapa u svih 5 krugova, onda je i moja sumnjičavost manja. Rekao bih da je organizator pogriješio za 50 metara u svakom krugu. S novom duljinom (10,29km) prosječni tempo bi bio 4:32 min/km, što me čini vrlo sretnim. Nisam mislio da mogu držati taj tempo svih 10 kilometara.
Ovo me potiće da počnem maštati o ispunjenju trkačkog cilja za ovu godinu, a to je polumaraton za manje od 1:40:00. Prilika će biti u Zagrebu, na Jarunu za tjedan dana.
I to nije sve, uskoro bi mogao objaviti još jedan tekst o motivaciji. 🙂
Trebam li na kraju spomenuti da mi kiša nije smetala, da mi nije bilo hladno kad smo krenuli, da sam uživao cijelim tijelom?

Total time: 0:46:33

Rezultati:
Rezultati

Web:
Cener, naša prva utrka