Žoharov blog – reloaded

… odnosno polumaraton.
U zadnje vrijeme “cvilim” kako neredovito i slabo treniram te da mi je motivacija slaba. Rezultat će pokazati da nisam toliko loš, no u doba dok sam planirao Ljubljanu, bio sam svjestan da nisam spreman za maraton. Došlo je vrijeme za moj prvi Ljubljanski polumaraton. Nakon tri maratona, vrijeme je za nešto (upola) kraću distancu. Priznajem da nisam zažalio zbog te odluke, ne bi mi se dalo trčati još jedan krug, a ovako je bilo vremena i za navijanje.

Na put krećemo autobusom u organizaciji AK Sljeme. Na granici ponovo dugo čekamo. Iako znam da tamo imamo posla s državnom službom, ne mogu ne razmišljati o nekim elementima koji me opterećuju u mom poslu. Jedna takva skraćenica je SLA (service level agreement), odnosno dogovor o razini usluge. Bez obzira što rade za državu, trebalo bi im dati ugovor u kojem je regulirano koliko građanin smije čekati prije prelaska granice. Ne zaboravimo da smo mi korisnici njihovih usluga i da ih plaćamo. Ne razumijem razlog tolikog zadržavanja na granici, pa nismo u SSSR ili na Kubi, pa da se netko boji prebjega sportaša.

Ovaj puta nije bilo shoppinga, tako da sam na start stigao u pravo vrijeme. Nije bilo ni nervoze. 🙂 Vedran Č. mi je trebao biti društvo za ovaj polumaraton, no detalji malo kasnije. Ubrzo smo krenuli. Ovaj puta bez gužve, odnosno, bila je manja i podnošljiva.
Odlučili smo pratiti pacemaker na 3:30. Po meni, tempo im je bio nestabilan. Vedran mi je dao neke razloge, ali sam ih zaboravio, pa tko zna, neka ih slobodno napiše u komentare. Planirao sam utrku završiti u vremenu između 1:45 i 1:50. Ponovo moram pohvaliti bubnjare iz Montažstroja, odlični su.
Imao sam krizu u samom početku te “otpadam” na 3. km. Kasnije se oporavljam i dostižem Vedrana na 8. km. U međuvremenu se njemu aktivirala ozljeda, no unatoč tome je završio utrku.
“Čopilo” me, ponijelo, opet je srce preuzelo kontrolu i ne sluša glavu. Bojao sam se da ću se prerano potrošiti, ali jednostavno je išlo.
Tradicionalno super atmosfera, navijači na skoro svakom metru staze i neću raditi usporedbu sa zagrebačkim maratonom, iako mi nitko ne plaća šutnju. 😛
Zapravo sam najveći dio utrke bio sam, bez čavrljanja i zajebancije. Fokusiran na tempo i prolaske kilometarskih oznaka i okrijepnih stanica. Nisam pio na svakoj, jednostavno nisam osjećao da je to potrebno.
Primijetio sam da mi se sviđa osjećaj moći u zadnjih pet kilometara, kada prestižem mnoštvo trkača kojima pada tempo (kao meni na varaždinskom polumaratonu), a pritom se ne sjećam da je netko prestigao mene ili ona radost, kada u zadnjem kilometru dodatno pojačam tempo i završim sprintom zadnjih stotinjak metara.
Ove godine sam promijenio sponzora. Lokalni (slovenski) sponzor nije ponudio dovoljno veliki iznos na ugovoru, pa sam trčao za CEDEVITU. Mnogobrojni trkači koje sam prestigao su mogli vidjeti moju klupsku pripadnost, na leđima je znak AK Sljeme. 🙂
Znam da vas ne zanima što mi se događalo na kojem kilometru, nije ni bitno, bio sam radostan, pomalo u strahu da se prerano ne potrošim, ali željan dobrog rezultata koji će me motivirati za hladne i vjetrovite bečke treninge.

Vrijeme je bilo prohladno i oblačno, ali super za trčanje.
Kasnije sam produžio u “pečalbu” (by mukki).

Total time: 1:42:44
Avg pace: 04:52
Avg HR: 160
Max HR: 179
Plasman u kategoriji: 243./644
Ukupni plasman: 1437./4053 muški

Na utrci je popravljeno mnogo PB (personal best), a detalje možete pročitati u odličnom Jankovom postu. Čestitke svima, a posebno Petri na prvom maratonu.

Web/blogs:
Janko – Dobar tek u Ljubljani
3sporta – Ljubljana i trčanje vole se javno!
AS portal – Ne znate šta ste propustili (Ljubljanski Maraton)
Stjepko – Osobni osvrt na ljubljanski maraton

Prijašnje godine:
14. Ljubljanski maraton
15. Ljubljanski maraton